Odgojen sam kao Bošnjak. Sjećam se da sam jednom rekao Bosanac, a otac mi je tada objasnio da je Bosanac, bosanski poni, a čovjek je Bošnjak što je velika razlika. Ove riječi je izgovorio filantrop, humanista, biznismen i vakif, Adil Zulfikarpašić.
Zulfikarpašić potječe od jedne ugledne fočanske porodice čiji članovi su bili istaknuti pripadnici društva. Husein-beg, Adilov otac, je bio veleposjednik a kasnije i gradonačelnik Foče i član Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil je imao u svojoj porodici uzora po kojem je mogao kasnije da se oblikuje u društveno-političkom životu.
Adil Zulfikarpašić je rođen u Foči 1921. godine gdje završava osnovnu školu i upisuje gimnaziju. S obzirom na svoja uvjerenja u socijalnu pravdu za izgradnju pravednijeg društva priključuje se komunističkoj omladini. Ubrzo nakon toga će i postati član Komunističke partije iz koje će biti i isključen.
Prije isključenja iz Partije, zbog organizacije štrajka u Gimnaziji biva isključen iz škole. Zbog svojih stavova koje je dijelio sa književnikom Miroslavom Krležom obojica bivaju isključeni iz Partije. Međutim, Adilovo djelovanje izvan Partije nije dugo trajalo. Pred početak Drugog svjetskog rata Komunistička partija ga vraća u svoje redove da djeluje kao ilegalac.
Međutim, kao i najveći bošnjački umovi koje je naša država imala, i Adil Zulfikarpašić je bio uhapšen i osuđen. Njega su ustaške snage uhapsile u februaru 1942. i osudile ga na doživotnu robiju. Ali zbog toga što su mu četnici zaklali brata i što dolazi iz ugledne porodice dobio je pomilovanje na deset godina.
Zatvorsku kaznu je izdržavao u Zenici i Sremskoj Mitrovici nakon čega se vlasti odlučuju da ga prebace u Lepoglavu. Prilikom transporta u Lepoglavu, Adil je uspio da pobjegne stigavši u Cazinsku Krajinu a zatim u Jajce gdje formira Višu partijsku školu.
Nakon uspostavljanja narodne vlasti Adil je obnašao više funkcija. Djelovao je u Oblasnom komitetu u Mostaru, predstavljao civilnu vlast do dolaska narodne vlasti u Sarajevu te je bio zamjenik ministra finansija u prvoj vladi Narodne Republike BiH.
Zbog svojih ideala i uvjerenja u socijalnu pravdu koja treba da donese jednakopravnost u društvu, napušta mjesto u Vladi i odlučuje se za emigraciju. Razlog njegovog napuštanja ovako dobrostojeće funkcije je bilo to što je uvidio kako se komunistički sloj okrenuo borbi za materijalna dobra i ugodan život. On se nije mogao pomiriti sa tim što je bilo razlogom njegove emigracije.
Početak borbe za afirmaciju Bošnjaka
Iako će Adilova „zvanična“ borba za Bošnjake početi 1954. odlaskom u Zurich, može se reći da je ta 1946. bila presudna za njegovo kasnije djelovanje. Februara 1946. dobija politički azil u Trstu kojeg napušta odlazeći u Rim.
Međutim, ni u Rimu se ne zadržava dugo nego svoj put nastavlja u Austriji. Odlaskom u Austriju, krajem 1946., upisuje političke nauke u Innsbrucku i Grazu koje uspješno završava. U tom periodu je radio za jednu američku novinsku agenciju gdje je pisao o marksizmu.
U Austriji se zadržao sve do 1954. kada svoj životni i misijski put nastavlja u Švicarskoj. Upravo će iz Švicarske krenuti na put afirmacije bošnjaštva sa sunarodnicima koji su tamo živjeli. Prvo pristupa Liberalnoj internacionali a zatim okuplja najeminentnije Bošnjake emigracije sa kojima osniva Bošnjačku demokratsku organizaciju.
Kruna dotadašnjeg djelovanja Bošnjaka koje je predvodio Adil Zulfikarpašić je bilo pokretanje političko-kulturnog časopisa Bosanski pogledi 1960. u Beču. Zbog toga što su Bošnjaci u emigraciji skoro pa i zaboravili svoje korijene ovaj časopis je bio izvanredna prilika da se njihov identitet očuva. Ovaj časopis je izlazio 7 godina, sve do 1967., koji je imao za cilj očuvanje kulturno-historijske tradicije Bošnjaka u emigraciji.
U tom periodu izdavanja Bosanskih pogleda, okupio se veliki broj demokratski orijentiranih Bošnjaka koji su osnovali Liberalni savez Bošnjaka 1964. Ova organizacija je okupljala predstavnike iz dvadeset zemalja svijeta i imala je za cilj povezivanje Bošnjaka sa svojom matičnom državom.
Adil Zulfikarpašić se posvetio i razvijanju biznisa kojeg likvidira 1980-ih kako bi se potpuno posvetio političkom i kulturnom radu za Bosnu. Krajem osamdesetih godina osniva Bošnjački institut u Zurichu koji je imao status vakufa. Na univerzitetu kupuje odgovarajuće prostorije za jedan moderni institut u kojem izlaže arhivsku građu BiH ali i susjednih zemalja i njihovih naroda.
Povratak Adila Zulfikarpašića u domovinu
Kada je 1946. napustio BiH, otišao je razočaran u komunistički sloj koji je tada preferirao da živi lagodnim životom što nije bilo u skladu sa njegovim uvjerenjima. Padom komunističkog režima Adil Zulfikarpašić se vraća u BiH gdje zajedno sa Alijom Izetbegovićem osniva SDA.
Zbog neslaganja sa rukovodstvom stranke, Adil Zulfikarpašič i Muhamed Filipović napuštaju SDA i formiraju Muslimansku bošnjačku organizaciju. Zulfikarpašić je iskoristio momentum u kojem se BiH nalazila te je ponovo pokrenuo časopis Bosanski pogledi u martu 1991. Tematika ovog časopisa je bila očuvanje BiH.
Preseljenje Bošnjačkog instituta u Sarajevo
Nakon tri godine od otvaranja Bošnjačkog instituta u Zurichu, 1991. se otvara podružnica Instituta u Sarajevu. Iako je izbila agresija na BiH samo godinu dana nakon otvaranja podružnice, Institut je nastavio sa svojim djelovanjem.
Tri godine nakon agresije, 1998., Zulfikarpašić se odlučuje da prebaci Bošnjački institut iz Zuricha u Sarajevo. Zulfikarpašićeva želja za prebacivanje Instituta je ozvaničena 2001. kada je otvoren moderno opremljen Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu gdje će buduće generacije istraživati historiju i kulturu BiH i Bošnjaka.
Samo sedam godina nakon zvaničnog otvorenja Bošnjačkog instituta u Sarajevu, 21. jula 2008. prestalo je da kuca srce Adila Zulfikarpašića.
Adil Zulfikarpašić je samo jedan od primjera kako ljudi i iz inostranstva mogu da doprinesu razvoju BiH i Bošnjaka. Svojim iskustvom koje je stekao u inostrantsvu, razvio je moderan institut koji je kasnije prebačen u Sarajevo u svrhu budućih pokoljenja kako bi očuvali kulturno-historijsku tradiciju BiH i Bošnjaka.
(FOTO: Bošnjački Institut Sarajevo)
