Sinoć u ljepotama i pitominama šumadijske večeri, uz čudesni, barikni Plavac mali proizveden u podrumima Leona Begića u Ljubuškom (iznimno mi "leglo" što uz oznaku vinarije stavlja: Hercegovina!). Uživao sam u zrikavcima i koru plemenitih ptica.
Nakon napornog i vrelog dana, uistinu "oblila" me rajska atmosfera...
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Ugoda bariknog vina, uzgajanog i njegovanog u bačvama od drveta iz slavonskih šuma, kao da je uskrsla brojne hercegovačke, nikada ugasle, plamove moga mostarskog i hercegovačkog odrastanja i mladosti...
Taj spoj šumadijske noći i hercegovačkog, Begićevog "Plavca" vrijedi ponavljati.
Dok nas ima, dok jesmo...
Kako da se nakon te večernje ugode čovjek ne zapita: "...Kakav li je tek Plavac veliki, kad je ovakav Plavac mali?
No, zgodu i pošalicu na stranu, u ovim vrelinama blagotvorno djeluje Begićev iz Ljubuškog! Plavac mali!
Ti čudesni sokovi moje Hercegovine "okupali" me usred Šumadije. Živjeli i što bi monsinjor Topić tijekom rata uskliknuo u zdravicama svojim: "I PREŽIVJELI!!!"
