Sjećam se dana Affana Ramića, velikog bh slikara, rođenog u Bosni, od koga nitko nije snažnije ćutio kamenitosti Hercegovine, kojoj je posvetio golemi dio svog impozantnog opusa. Njegove slike, po mnogo čemu amblematska su slika Hercegovine, one stvarnosne, krševite, bezvodne.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Ali kad se u tom kršu i bezvođu pojavi i poteče rijeka, svetkovina zeleno-modrih kolora nastaje za svačije oko. Tome iris ničijeg oka ne odolijeva lako. Dobojlija rođenjem, trajno zaljubljen u sivosti i bjeline hercegovačkog krša znao je da nađe atraktivnost i u takvoj likovnoj kombinaciji.
Na Affanovim slikama hercegovačke hridine zbore, vode sa gledateljem vrhunski estetički dijalog. Affanovi kolori "sile" svakoga gledatelja da uđe u aktivni dijalog sa slikom...
Kad je tijekom razaranja i ubijanja grada podno Trebevića iz zapaljene Olimpijske dvorane Zetra izvlačio komade nagorjelih fasadnih ploča slikar je uspjevao likovno ih funkcionalizirati u svojim nenadmašnim ratnim instalacijama. Ponosan sam što sam imao prigodu ponekad sa Affanom popiti piće!
