Kada je između Republike Makedonije i susjedne joj Grčke bilo million malih i velikih problema, kad se u makedonskim teatrima nije smjelo niti pomisliti da se na pozornice postavi ništa izvan korpusa velike klasike, odvažni direktor bitoljskog teatra Blagoj Bage Stefanovski odlučio je igrati dramu suvremenog grčkog dramatičara Janisa Gudelisa "Neron osjećajni".
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Pripala mi je čast ali i riskantna obaveza da "probijem led" i režiram prvog grčkog pisca toga doba na makedonskoj sceni.
Sjećam se dočeka Janisa Gudelisa na bitoljskoj željezničkoj stanici.
Ponosno "zakićen" makedonskim odlikovanjima za prevoditeljstvo, a posebno nakladništvo u vezi sa makedonskim autorima pojavio se Gudelis, radostan i nasmijan, kako i treba biti kad dolaziš prijateljima...
Još radosniji i ponosniji Gudelis je bio poslije premijere..
Kako sam tek radostan i ponosan ja bio kad sam bio brži od dvije balkanske države...
Jer ono što je nedavno uspostavio Zaev u odnosima prema Grčkoj učinili smo davno prije njega Blagoj Stefanovski i moja redateljska malenkost.
Bili smo za koju deceniju brži od dvije države u razbijanju okova nerazumnosti i nevjerojatne uskosti.
