Nerijetko se u posljednje vrijeme vratim razgledanju grafičkog rješenja korica za knjigu 'Zora na Rondou', koje je za ovaj zbir moje kolumnistike kreirao Branko Dursum. Činim to sa golemom žudnjom, ali i asocijacijama koje pobuđuje fotografija negdanjeg izgleda mostarskog trga Rondo. A sve asocijacije sažeo je u jednu rečenicu mostarski novinar i publicista Zlatko Serdarević: "Koliko li će fotografija sa naslovnice izmamiti uzdaha?“

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Koliko je samo u mom osobnom životu bilo značajnih susreta i razgovora u Daščari na Rondou. Tu sam između ostalog upoznao i velikog novosadskog pjesnika, slikara i sineastu Miroslava Miku Antića, filmskog klasika Veljka Bulajića, a drugovanje sa maestrom Mehom Sefićom bila su nezaboravna u, ali i pred ovam kavanom, koja bi da je u Parizu bila sačuvana do današnjih dana.

Rondo bez te kavane, bar za mene nije Rondo...

U ovoj kavani pravila "razgovora samo za svojim stolom" jednostavno nisu poštovana i po tome taj prostor pamtim i kao prostor rijetke "mostarske demokratičnosti", gdje se nerijetko rasprava vodila "preko stolova" na način prave, istinske mostarske"raje".