Mnogi se Bosanci i Hercegovci u razgovorima i pisanim tekstovima diče multinacionalnim kompozitom države Bosne i Hercegovine, oblicima zajedničkog a ne življenja jednih pored drugih.

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Nažalost, nešto što je stoljećima prije našega doba bila konstanta življenja drevne države Bosne i Hercegovine u našem vremenu sve više blijedi i "puzajućim" postupcima konsocijacijski model ulazi na velika vrata. Na ovo me razmišljanje potiče niz primjera iskazanih na javnim skupovima i kulturnim manifestacijama. Daleko je to snažnije izraženo u manjem bh entitetu, ali "provlači se" sve češće i u Federaciji BiH.

Bilo bi logično da bar (!!!) kad se govori o najznačajnijim piscima bosanskohercegovačke književnosti na manifestacijskim okupljanjima o neprolazu njihovog umjetničkog djela, uz njihove sunarodnjake poneku misao prozbore i građani, eksperti za njihova umjetnička djela iz nacija kojima ti velikani bh književnosti temeljno pripadaju!

Pogotovo što takvi znalci umjetnosti u sva tri naroda postoje! Dapače, teško bi recimo o književnim monumentima Nedžada Ibrišimovića ili Abdulaha Sidrana netko bolje govorio, dublje analitički od Ivana Lovrenovića.

Praksa jednonacionalnog okupljanja oko velikih umjetničkih ostvarenja siguran je put za konsocijacijsko logiciranje u kulturi.

Nitko da promisli da je od takvih jednonacionalnih procesa u kulturi devedesetih godina počinjalo zlo na južnoslavenskim prostorima.

Aferim, sretna nam konsocijacija!?