Kada sam prvi put pročitao prozu 'Moji' Svetlane Broz bio sam siguran u dvije stvari: to je prvoklasna svjedočanstvena proza i iznimno pogodna za izvođenje na kazališnoj pozornici. Gotovo tijekom cijele storije koju je satkao život njenih predaka i same autorice postoji dijaloška struktura ili, pak, idealne predispozicije da se ona uspostavi...
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Posebna vrijednost za potencijalnu scensku izvedbu je punoća likova, kojima progovara prijesan život, bez ikakve naivne stilizacije. Sa maksimum osam osoba koje bi činile glumački postav moguće je sačiniti scensko događanje angažiranog karaktera, koje nas se danas itekako tiče, koje zbori o četiri generacije čestitih ljudi i hirovitostima u koje ih je život vodio...
U situaciji kad naši teatri "kubure" sa nedostatkom ozbiljnih domaćih dramskih tekstova dramatizirane storije Svetlane Broz idealne su za pozorničko uprizorenje!
Prelomnice vremena u kojima egzistiraju likovi Brozove nude iznimne povijesne zanimljivosti. To može biti angažirana predstava bez ijednog elementa naivne i jeftine politike! Na tragu uspjeha komada „Sedam dana kasnije“ i „Dobri ljudi u vremenu zla“ Brozova opet nudi teatarske ozbiljne mogućnosti!
