U Novom Sadu, u izdanju Arhiva Vojvodine izišla su iz tiska Izabrana djela Pere Zupca. Po mom sudu kulturni je to događaj za Vojvodinu i Srbiju, ali i za sve Bosance i Hercegovce, jer legitimni nasljednik Laze Kostića rođen u Nevesinju, školovao se u Lištici (danas Široki Brijeg!) i Mostaru, koji je napisao himnu svih naših ostvarenih i neostvarenih ljubavi, legendarne „Mostarske kiše“, treba da bude slavljen...

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Jer, dok se mi, ovovremena piskarala borimo da nam tiraži više nego skromnih pjesmarica "dobace" do stotinjak primjeraka, klasik i akademik Zubac je u negdanjem Sovjetskom savezu sa svojim "kišama" imao dvomilijunske tiraže!!!

Radujem se promociji Perinih Izabranih djela u dvorištu novosadskog Arhiva Vojvodine, jer ćemo Rale Damjanović i ja govoriti o tom velikom pjesniku, ali i prozaistu, esejisti, scenaristi ponajboljih ostvarenja novosadskog TV studija, autoru nezaboravnih "štafetnih“ doživljaja na stadionu JNA, o čovjeku koji nesumnjivo zna da voli, a sva ostala osjećanja manje su mu imanentna i manje ih koristi.

Izlazak ovih Izabranih dela Pere Zupca potvrđuje da je višestruki akademik, nakon što je davno napisao: “U Mostaru sam voleo jednu Svetlanu neke jeseni /jao kad bih znao s kim sada spava /ne bi joj glava, ne joj glava/jao kad ih znao ko je sada ljubi/ne bi mu zubi, ne bi mu zubi/...“ iznjedrio i otmjen, kvalitetan i od kritike valoriziran kontingent vrhunske književnosti!