Kada se u Bosni i Hercegovini, nakon Drugog svjetskog rata nije praktično ni znalo za pojam "teatarskog menadžera" u mostarskom Narodnom pozorištu poziciju upravnika obnašao je Safet Ćišić. Bio je za mene i ostao veliki po mnogim svojim odlikama, a poglavito po tihom i ustrajnom promicanju kazališne umjetnosti u Mostaru, ali i cijeloj Hercegovini!
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Uz tuzlanskog predvodnika hrama božice Thalie Radoslava Zoranovića ostati će upamćen kao preteča teatarskog menadžera!
Ćišić je svojim obrazovanjem i erudicijom bio dominantna persona tadašnjeg Mostara. U hercegovačku prijestonicu dovodio je Ćišić tada najznačajnije teatarske redatelje Ognjenku Miličević, Dimitrija Kjostarova, Kostu Spaića, Ljubišu Đokića.
Posebno značajnim radom smatram umjetničko-pedagoško djelovanje profesora zagrebačke kazališne univerze Koste Spaića koji je napravio veličanstvene predstave poput "Mizantropa"...
Posebna je, svakako, zasluga Ćišićeva što je uspio dovesti velikog pjesnika i dramatičara Skendera Kulenovića, koji će u jednom periodu obnašati dužnost dramaturga u mostarskoj teatarskoj kući. U suranji sa dramatičarem i lektorom dr Abdurahmanom Nametkom i Kulenovićem uspio je ojačati i glumački ansambl u kojem su prvaci bili Dragica i Petr Tomas, Dragan Šaković, Ante Vican, Jozo Lepetić...
Poseban senzibilitet Safet Ćišić je imao i za jačanje tehničke baze mostarskog Talijinog hrama.
Veliki menadžer je bio u dobu kad smo jedva čuli za riječ menadžer.
Čudesan teatarski vođa!
