Kroz moje teatarsko vojevanje prolazili su brojni "volšebnici pozornice". Ali, u mojim mislima, što je još važnije, u redateljskim i teatrologijskim bilježnicama, rijetki su i ostajali. Da i ne govorim, tek, u knjigama.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Onaj koji je ušavši na teatarsku pozornicu, koju je suvereno zaposjeo i definitivno osvojio, bio je Dragan Šaković!
Govoriti o čudu njegovog glumstva znači nemati dostatan teatrologijski "alat" da se konstituira njegov scenski profil?
Neuhvatljivost glumačke geste, jedinstvene koliko i govor njegov i ukupno umjetničko "podavanje“ svakom liku kojega je tumačio, najbolje je primjetio i shvatio mag europske redateljske reputacije Kosta Spaić, koji je negdanjem Mostaru poklanjao svoje dane fasciniran glumcem rijetke umjetničke nadahnutosti i neponovljive etičnosti, Draganom Šakovićem.
Zato su godišta mostarske Thalie u dobu kad je ovaj čarobnjak vladao velikom i malom scenom teatra u gradu na Neretvi i Radobolji bila hedonistična za svakog gledatelja koji je dolazio sa stanovitom dozom kazališnog rafinmana!
Zato je kratki Šakovićev boravak u prestoničkim kazalištima Sarajeva (Narodno pozorište) i Beograda (Narodno pozorište) bio prigoda da i tamošnji publikum doživi scenska "začaravanja" u predstavama „Gospoda Glembajevi“ (Beograd) i „Jerma“ (Sarajevo).
Šakovićevim glumačkim izrazom oduševljavali su se mnogi najvrsniji kazališni kritičari nekadašnje Jugoslavije, a njegovu kreaciju lika Todora Baljameza iz predstave "Pakao u gradu M" Svetozara Ćorovića (dramatizacija Mirka Miloradovića i režija Borisava Grigorovića) ostati će nezaboravni datum sarajevskog Festivala malih i eksperimentalnih scena!!!
Šaković je bio jedinstven i neponovljiv.
