I za života, a jednako i danas, snažno zrači i sija djelo Zulfikara Zuke Džumhura, jedinstvene umjetničke pojave bosanskohercegovačke, umjetnika koji je obogatio iznimnom virtuoznošću i literaturu i likovnu umjetnost domaje mu Bosne, ali ništa manje i Srbije, gdje je ostavio duboke i neizbrisive tragove kao scenarist, romanopisac, putopisac, ali poglavito kao crtač i legendarni karikaturist beogradske "Politike".
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Takav stvaralac nesumnjivo je, da je samo ispisao „Nekrolog jednoj čaršiji“, pa serijal „Hodoljublja“, roman-scenario "Zelena čoja Montenegra“ zaslužio da mu rodni Konjic, ali i drugi bosanskohercegovački gradovi odaju pijetet gradnjom prigodnih spomenika.
U ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini, ne prebogatoj spomenicima, obelisci koji bi podsjećali na Džumhurovo djelo itekako bi imali smisla.
Ali u državi gdje se federalna ministrica kulture bavi "Danima kosidbe na Kupresu" to uistinu nije za očekivati.
Dapače, prije bih to mogao očekivati od nekog od poduzetnih načelnika općina ili gradonačelnika gdje je pretalentirani Zuko naprosto sijao biserje svojih brojnih talenata.
Živi bili pa vidjeli.
