Prateći u mladosti, daleko serioznije nego sad u poznim godištima nogometna zbivanja, "slagala" su se sjećanja na sve ono što je činilo najpozitivnije stranice moje nogometne povjesnice... Tako imam potrebu zapisati osobne uspomene na dva, za ono doba, nestvarno veličanstvena nogometaša.
Obojica su ponikli i fudbalski se razvijali u trebinjskom "Leotaru", da bi kao oformljene, i igrački i ljudski, osobe došle u mostarski "Velež".
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Meho Karamehmedović i Obren Vukičević bili su beskompromisni borci "zadnje linije" Veležovog obrambenog reda. Obojicu je krasilo nevjerojatno požrtvovanje, oštra, ali u granicama dozvoljenog, igra "na prvu loptu". Nikada taj dvojac štopera, jednostavno, nije priznavao "izgubljenu loptu".
Teško da će se u povijesti mostarskoga nogometa iznjedriti takva dva posljednja stuba obrane.
Naravno, uz ovaj dvojac obrambenih nogometaša pamtim i izvrsnog im zemljaka i sugrađanina, Vladimira Pecelja, koji je dao značajan doprinos timu u kojem su glavne vedete bili Dušan Bajević i Vahid Halihodžić.
Ipak, Mehu Karamehmedovića-Žutog i Obrena Vukičevića stavljam u prvi red galerije nogometnih nezaborava.
Nezaboravni Trebinjci!
