Ljubiša Georgievski jedno je vrijeme bio često i vrlo uspješan režiser gost u Kamernom teatru 55 i Narodnom pozorištu Sarajevo. Jedan događaj posebno mi se urezao u sjećanje: Ušli smo u čarobnu dvoranu Kamernog teatra 55.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Trebala je da počne predstava koju je Georgievski režirao prema tekstu makedonskog klasika Koleta Čašula. Dok se publika smještala u gledalište i šapatom "šumorila" pogled mi je odlutao na plafon iznad scene Kamernog teatra.
Na plafonu je privezana za željezne nosače bila ne pretjerano estetično svezana jedna limena kanta. Neupućeni, a i sam sam bio takav, kazali bi da je nemarna spremačica izabrala baš "nemjesto" da ostavi svoj rekvizit.
Odjednom, usred teatarskog prvog mraka pade uz nemali tresak ona kanta.
Kako sam bio mlad redatelj i dobrano "preučio" svašta iz ove umjetničke grane priupitao sam Georgievskog je li kanta neki simbolički znak, ili...
Iskusni stari lisac mi veli: "Drama Vrtlog" mi je značajna, a pad i tresak kante učinio je da se publika umiri i shvati da je predstava počela.
Valjalo mi je evo i ovako "krasti" redateljski zanat!
