Bivši šah Muhammad Reza Pahlavi umro je 27. jula 1980, a u septembru iste godine Irak je napao Iran. Ovi događaji bili su povod za početak pregovora o vraćanju talaca u SAD. Posrednik u pregovorima bio je Alžir. Taoci su pušteni 20. januara 1981. godine, samo nekoliko trenutaka nakon što je Ronald Reagan položio zakletvu za novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Politički analitičari tvrde da Jimmy Carter zbog neuspjeha u razrješenju krize nije osvojio drugi predsjednički mandat. Za to vrijeme ojačani su status i popularnost ajatolaha Homeinija.
Sada da se podsjetimo događaja iz novije historije Irana, koji su u ne posrednoj vezi sa islamskom revolucijom, odnosno talačkom krizom koja je izbila nakon deset mjeseci od osvajanja vlasti.
Američko uplitanje
Period iranske historije poslije II svjetskog rata bio je obilježen američ kim miješanjem u unutrašnje poslove Irana. Premijer Mohammad Mosaddegh pokrenuo je 1953, nacionalizaciju naftnih izvora, ali ubrzo, pisali smo o tome ranije, bio je srušen u državnom udaru koji su organizirali američka CIAJ britanski M16. Prozapadno orijentirani šah Mohammad Reza Pahlavi vladao je uz podršku Amerikanaca i suzbijao djelovanje opozicije uz pomoć iranske tajne policije SAVAK.
Opšte nezadovoljstvo šahom Pahlavijem kulminiralo je u decembru 1978, izbijanjem Iranske revolucije. Šah je pobjegao iz Irana u januaru 1979. godine, a ajatolah Homeini se vratio iz egzila u zemlju 1. februara. Američka ambasada je od samog početka revolucije bila okružena demonstrantima, a ajatolah Homeini je posebno pozvao na antiameričke demonstracije kada se šah sklonio u SAD. Iranski studenti su upali u američku ambasadu.
Okupacija ambasade planirana je od septembra te godine, ali studenti su provalili u nju tek 4. novembra 1979. jutarnjim satima.
Ambasadu je okupiralo između 300 i 500 studenata lojalnih ajatolahu Homeiniju. Iako su studenti upočetku planirali samo probiti ogradu, usljed haosa i potpunog meteža demonstranti su okupirali ambasadu. Ovom prilikom zarobljena su 52 službenika. Uzeli su osoblje američke ambasade kao taoce. Ubrzo nakon okupacije ambasade, autobusima je stiglo još demonstranata. Prilikom konačne okupacije ambasade, šest službenika je pobjeglo, nakon čega su naredna tri mjeseca živjeli u skrovištu kanadske ambasade, a dva mjeseca potom su u tajnoj operaciji CIA izvučeni iz Irana i vraćeni u Sjedinjene Američke Države. Studenti su zahtijevali da se šah vrati u Iran, gdje bi mu se sudilo za zločine prema iranskom narodu, Washington se pravdao da je šah u Americi isključivo zbog liječenja karcinoma. Reza Pahlavi je umro u Kairu šest mjeseci kasnije.
Nisu samo to bili zahtjevi militantnih studenata. Oni su tražili da im se administracija Sjedinjenih Američkih Država izvini za decenije miješanja u unutrašnje poslove Irana, za državni udar protiv premijera Mohameda Mosadika avgusta 1953. i odmrzavanje iranskog državnog vlasništva u SAD-u. Prilikom premetačine ambasade naišli su na tajne dokumente kojima je obavještavana američka vlada ozbivanjima u Iranu. Agonija talaca se nastavila mjesecima, a za vrijeme talačke krize studenti su pustili 13 žena i jednog Afroamerikanca kazavši da je to čin njihovog solidarisanja sa ugnjetenim spolom (ženama) i crnom rasom. Jedan zatvorenik je pušten zbog mulitpla skleroze. Za vrijeme zatočenja taoci su držani u zgradi bivše ambasade Sjedinjenih Američkih Država, ali su nakon neuspješne operacije Orlova kandža, o kojoj ću govoriti u nared- nom nastavku, pojedinačno ispremještani na različite mjesta širom Teherana kako bi njihovo spašavanje bilo onemogućeno. Iranska vlada je tvrdila da se sa taocima postupa dobro i da ih tamo tretiraju kao goste.
Najstrašnija noć
Naravno, nemam informacija da li su ih tukli u zatočeništvu, ali prema njihovom svjedočenju, nije im izgleda bilo ugodno kada su ih sprovodi li kroz špalire demonstranata. Neki od njih su ispričali da im je bila najstrašnija februarska noć 1980. godine kada su ih iznenada probudili i odveli u posebnu prostoriju, naredili im navodno da kleknu i zatim praznim oružjem izveli lažno smaknuće. Za vrijeme krize koja je trajala 444 dana jedan talac je štrajkovao glađu, dok je dvoje pokušalo da počini samoubistvo.
Piše:Akademik Adamir Jerković/Oslobođenje
