Amir Šečić je imao samo tri dana kada ga je majka Fenzila ostavila u Domu za nezbrinitu djecu u Tuzli. Tu je odrastao. Oca je izgubio 11. jula u Potočarima, te ga nikada nije ni upoznao.
Ovaj mladić, svojom borbom kroz život, mnogima može biti velika inspiracija. Od svojih želja nije odustajao. Naime, često je isticao da ima dvije želje u životu: prva – da jednog dana osnuje porodicu, da svoju djecu obgrli ljubavlju i pažnjom, onom nezamjenjivom roditeljskom, koju on nikada nije imao; i druga – da bude policajac i da dijeli pravdu.
Amir je nedavno sa suprugom Zerinom dobio još jednu kćerkicu. Iako je termin za porođaj bio 11. juli, datum smrti njegovog oca, beba je na svijet došla ranije. Njih četvero sada provode sretne trenutke zajedno.
- Postao sam ponovo babo. Beba je baš poranila, poželjela je život i poželjela je svoju mamu, babu i svoju seku Daliju. Često sam sebe pitam da li ću ponovo dobiti čestitku od svoje mame, a ona od svoje nene. Ta poruka kasni, nema je i neće je biti. Žao mi je što putem medija mora saznati da je postala nena. Da li će biti sretna kao ja, da li će se sjetiti mene te 1995. kada sam zaplakao kao beba, pitam se.
- Ja se pitam kako je mogla pusiti bebu, a ne može i nije kriva, niti za jednu scenu njenog života. Dokle god sam ja živ , halalit ću joj, ali zaboraviti teško! Kako da kažem svojoj djeci da sam ja odrastao bez roditelja? Ovom prilikom imam jednu poruku za nju – nikad u životu ne treba odustajati, pa čak i kada je sve izgubljeno - poručio je ovaj čestiti mladić.
