Porazni podaci za Bosnu i Hercegovinu dolaze iz Eurostata. Naša država nalazi se na posljednjem mjestu u Evropi sa 16 posto visokoobrazovanih stanovnika.
I dok se godinama spominju neophodne reforme obrazovanja, daleko kasnimo za evropskim prosjekom, pa čak i za zemljama u susjedstvu.
Tako Slovenija ima 31 posto visokoobrazovanih, Hrvatska 27, a Srbija 25 posto. U Evropi su najobrazovaniji stanovnici Irske s 51 posto i Švedske s 47 posto.
Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative Step by step sarajevski je profesor koji se godinama bori za efikasne reforme u obrazovanju koje bi donijele napredak i s kojima bismo išli ukorak s evropskim standardima.
Slaže se da su ovi podaci Eurostata alarmantni.
- Kad god pomislimo da ne može gore, desi se da može. 16 posto je sramotno malo, ali to je posljedica ovog postdejtonskog vremena u BiH u kojem je obrazovanje samo možda deklarativno na usnama onih koji donose odluke, a suštinski zapravo obrazovanje apsolutno nikome nije prioritet. Kad uzmemo u obzir čak i kakvi su nam kvaliteti univerziteta, što pokazuju liste, kada znamo šta sve studentice i studenti nemaju na fakultetima dok studiraju, kada znamo kako se lako dolazi do diploma na brojnim privatnim univerzitetima, onda je još zabrinjavajući podatak. Zapravo postavljamo pitanje koliko je pravih obrazovanih građana u BiH jer diploma zasigurno ne garantuje da je osoba kvalitetno završila visoko obrazovanje – kaže Ibrahimović za Hayat.ba.
Godinama se govori o reformama u našem obrazovnom sistemu, promjene se uvode, ali za sada ne daju rezultate, bar o tome nemamo jasne podatke.
Naš sagovornik smatra da su podaci još alarmantniji nego što govori ova brojka Eurostata.
- Nažalost ovo što se u BiH dešava, bar u nekim kantonima, a najdalje se, barem formalno došlo u Kantonu Sarajevu, ne postoje zvanični podaci u čemu su te reforme uspjele odnosno gdje su pomakle stvari. Ono čega se ja bojim jeste da ovako nestručnim vođenjem reformi, posebno u KS, zapravo će se zaustaviti bilo kakva ozbiljna reforma kada bi se stvorili preduvjeti za nju u narednih deset godina – pojašnjava Ibrahimović.
Ističe kako se s prosvjetim radnicima ne može stalno počinjati iz početka i voditi ih kroz nekakvu reformu u kojoj niti imaju jasno opisane poslove, niti su priznati da to rade, niti su plaćeni za dodatne poslove, a nemaju ni kvalitetne edukacije, niti imaju kontinuirano profesionalno usavršavanje.
- A sve se negdje pare troše na neko 'umivanje' škola, nekakvo opremanje bez da zapravo pitaju prosvjetne radnike šta im treba, da im pomognu da se educiraju i da onda prosvjetni radnici kažu šta im treba od nastavnih sredstava za rad kako bi njihova nastava bila kvalitetnija, odnosno kako bi postigli sa učenicima što je moguće bolje rezultate – zaključuje Ibrahimović za Hayat.ba.
Foto: Marko Picek/PIXSELL
