Stuparići su selo u naselju Kralupi, u Visokom, i jedno od bosanskih dovišta u kojem su se održavale kišne dove. Prvi dio seoskog naziva vjerovatno se krije u danas nepoznatom nazivu Stup, popisanom u nahiji Visoko 1468/69. godine (Stup + -arići). Godine 1879. u Stuparićima je popisano 108 muhamedanaca i 75 grko-istočnjaka, godine 1885. – 150 muhamedanaca i 55 istočno-pravoslavnih, godine 1910. – 129 muhamedanaca i 31 srpsko-pravoslavnih. Godine 1991. u Stuparićima je popisano 626 Muslimana, 4 Srbina, 3 Jugoslavena i 1 ostali.

Milenko Filipović informira da se ispod Stuparića nalazi "Главица с грчким гробьем“.

U nacrtu Odluke o provođenju prostornoga plana Općine Visoko za period od 2014. do 2034. godine (Internet), na Starom mezarju uz cestu i nedaleko od Stuparića, spominje se nepoznat broj stećaka i nišani: "Pored stećaka nalaze se i 3 masivna nišana – vidljiv prelazak stećka u nišan.“

U selu Stuparići onomastika i arheologija, na vrlo bliskom prostoru, potvrđuju nekropole srednjovjekovnih Bošnjana, bosanskih muslimana Bošnjaka i etničkih Turaka – čije se prisustvo za vrijeme osmanske vlasti u Bosni, u određenoj mjeri, ne može isključiti.

"Главица c грчким гробьем", koju spominje Milenko Filipović, vjerovatno je tzv. "Grčko groblje", kako se naziva manja uzdignuta zaravan u Stuparićima, se desne strane puta Stuparići–Visoko, Na zaravni se danas nalaze dvije porodične kuće porodice Ćurt. Ispod zaravni, neposredno uz put, nalazi se veće staro i savremeno muslimansko groblje. Na "Grčkom groblju" stećaka više nema, u međuvremenu su uništeni. Osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je na tlu "Grčkog groblja" postavljan trafo za električnu struju, radnici koji su kopali njegove temelje u zemlji su naišli na ljudske kosti.

Posljednja dva-tri stećka Stuparića uništena su prije desetak godina, prilikom izgradnje kuće Emina Blaževića, podignute oke 150 m južno od "Grčkog groblja". Sa sjeverozapadne strane "Grčkog groblja", u blagoj strani, nalazi se "Tursko groblje", Na njemu je do prije desetak godina bilo oko dvadeset manjih nišana, koji su uništeni,'" Naziv mezarja je dragocjen, prije svega iz razloga što omogućava opće usporedbe sa najstarijim bošnjačkim muslimanskim grobljima, koja nisu turska.

Onomastička i topografska paralela "Turskom groblju" iz Stuparića je "Tursko groblje" u selu Razići, u općini Konjic, Nalazi se na udaljenosti od oko 100 m sjeverno od starog i savremenog bošnjačkog groblja koje se zove "Žitin do", Jedan veliki nišan s turbanom u "Žitinom dolu" dimenzija je 220 × 50 x 35 cm i on potvrđuje opću pravilnost najstarijih bošnjačkih mezarja: veliki bosanski nišani razvili su se iz bosanskoga stećka i oni nisu turski nišani. Velikih nišana na turskim grobljima Stuparića i Razića nema.

Sa južne strane Grčkog i Turskog groblja, u Stuparićima, sa lijeve strane puta Visoko–Stuparići i uporedo s putem, pruža se veliko muslimansko bošnjačko groblje Zaguvna. Kraćim sporednim putem, koji vodi u pravcu istok–zapad, podijeljeno je na dva dijela. U sjevernom dijelu groblja nalaze se tri najstarija nišana Stuparića. Najstariji nišani Stuparića postavljeni su iznad dva mezara. Jedan uzglavni nišan u obliku je stele, dimenzija 162 x 40 x 24 cm. Ima završetak na dvije vode, sa većom polujabukom (kuglom) na vrhu. Sa svih strana ukrašen je sa po jednom polujabukom iste veličine. Nožni nišan je prelomljen i njegovi ostaci dimenzija 46 × 31 x 20 cm vire iz zemlje.

Uzglavni nišan iznad drugog mezara u obliku je istostranog stuba sa piramidalnim završetkom i polujabukom na vrhu. Dimenzije nišana su 135 x 38 x 38 cm. Sa istočne strane ukrašen je masivnim plastičnim polumjesecom, čiji promjer između krakova iznosi 44 cm. Sa zapadne strane ukrašen je srednjovjekovnim bosanskim lukom bez strijele, raspona 74 cm, što odgovara stvarnim dimenzijama luka. Nožni parnjak, naget prema uzglavnom nišanu, također je u obliku stuba sa oštrim piramidalnim završetkom. Dimenzija je 102 x 38 x 25 cm. Sa svih strana ukrašen je sa po jednom polujabukom.

Najstariji nišani u Stuparićima, koje je nužno datirati u 15. stoljeće, sadržavaju još jednu pravilnost etnološkoga karaktera, iz koje se također vidi da je riječ o nišanima domaćih ljudi.

Kao i za brojna druga bosanska mezarja što se nalaze pored nekropola stećaka, za najstarije stuparićke nišane na mezarju Zaguvna postoji predanje da su nišani poginulih svatova. Razumije se, Osmanlije u Bosnu nisu došli kao svatovi već kao osvajači.

Na prostor između Grčkog groblja, Turskog groblja i mezarja Zaguvna u prošlosti su se održavale kišne dove. Posljednja je održana oko 1980. godine.

(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)