Autor filma je nekadašnji dugogodišnji novinar Hayata, a sada izvršni producent balkanskog servisa Radija Slobodna Evrope koji je i producent, dok Kenan Ćerimagić potpisuje režiju.
Sa Kenanom Ćerimagićem smo o motivima za snimanje ovog filma i njegovim lekcijama razgovarali nakon uspješne promocije filma „Breme“na 30 SFF-u:
- Film je prošao odlično , i bolje nego smo očekivali. Iznenadio me i veliki broj ljudi koji je došao i kupio kartu, te prisustvo velikog broja stranaca. Bilo mi je intersantno slušati veliki broj pitanja koja su pokrenuli pa smo dobili ono zbog čega smo i uradili ovaj film: Zašto Bosna i Hercegovina nije uradila ono što je uradila Ruanda. Već stižu pozivi za druge festivale, a uskoro bi mogao biti i na televiziji tako da film nastavlja svoj život. Sve je počelo pitanjem za jednim ručkom kada je kolegica rekla zašto sam ja u osnovnoj i srednjoj školi učila o genocidu u Ruandi, a nisam o genocidu u Bosni i Hercegovini. To nas je sve zaintrigiralo i krenuli smo misleći da će to biti mali projekt od možda osam minuta. Stupili smo u kontakt, dobili puno materijala a potom i otišli u Ruandu i već prvi dan snimili smo tri sata materijala i tada smo znali da će to biti puno ozbiljniji projekt od osam minuta - priča Kenan Ćerimagić sam početak ovog projekta dodavši da su povratku snimili još bolje stvari u Bosni i Hercegovini da bi na kraju dobili proizvod od tri sata koji su u konačnici morali skratit na dva.
- Dakle ključno je bilo pitanje zašto mi ne učimo u našim školama ono što nam se dešava u našoj zemlji. Kako smo saznali u susretu u Ruandi, a poslije je to i u filmu šefica njihovog nastavnog plana i programa rekla : Mi ne možemo pobjeći od nas i naše zemlje.
- Ruanda ima jednu specifičnu filozofiju koja kaže: „Budi sretan sa onim što imaš“. Njihova filozofija života je drugačija. Oni misle o sebi u budućnosti, misle o toj zajednici, pojedinac nije prioritet, društvo je prioritet. Oni su već tri godine nakon genocida odlučili da se o tome uči u školama i da o tome u društvu priča jer su znali šta ih je dovelo do tih problema. Bili su spremni da uđu i da vode taj proces koji nije išao jednostavno i sve do 2015. su uspostavljali nastavni plan i program koji je prilagođen svima. Ali o genocidu se priča i on nije tabu tema kao u Bosni i Hercegovini. Cilj svih priča o tome šta je uzrokovano i kako se desilo je usmjeren ka tome da se razvije humanizam kod čovjeka, fokus je na ljudskim vrijednostima i na odgovoru kako mi možemo pomoći sebi i drugima - objašnjava Kenan Ćerimagić ključnu postavku edukativnog sisitema u Ruandi koja je prošla kroz strašni genocid u ratu koji joj se desio devedesetih godina.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte kako i šta bi bilo moguće i potrebno uzeti iz iskustva Ruande i primijeniti i u našoj domovini sa ciljem njenog zacijeljenja.
