Buđenje u isto vrijeme tijekom noći povezano je s razinama hormona, točnije s interakcijom melatonina, serotonina i kortizola. Melatonin nam je poznat kao hormon spavanja, koji naše tijelo oslobađa u mraku, a zatim ga pretvara u hormon zadovoljstva – serotonin, dok je oslobađanje kortizola stresna reakcija tijela.

Oko tri sata nakon ponoći tjelesna temperatura nam značajno pada tijekom sna i nivo melatonina nam je visok. U isto vrijeme, kortizol i serotonin su vrloa niski, zbog čega dolazi do poremećaja ravnoteže hormona koji je neophodan za dobar san i lakše buđenje! Osim toga, dotok krvi u naš mozak je malo smanjen u određenim područjima u ovom trenutku, a kada se probudimo naoričito smo osjetljivi na negativne emocije kao što su strah ili pesimizam. Tijekom ove faze ne samo da se lakše budimo noću, nego nam je teže ponovo zaspati jer brzo upadamo u negativne spirale misli.

Istraživači spavanja ovaj sat između tri i četiri noću nazivaju „vučjim satom“, što je izraz koji vjerovatno dolazi iz antičkih vremena, a označava vrijeme u gluho doba noći kada niko nije budan – osim vukova.