Kad Njujorčani piju jutarnju kafu, električna mreža je ta koja to omogućava. Deseci elektrana uključuju se u brzinu više dok potražnja za električnom energijom raste u vrijeme doručka i nastavlja rasti sve dok grad ne završi s večerom.

Veliki dio te energije još uvijek se proizvodi prirodnim plinom koji grije planetu, i iako šira država New York pokušava ubrzano ozeleniti svoju mrežu kako bi usporila klimatske promjene, jer nema uvijek dovoljno vjetra ili sunca na koje bi se mogli osloniti u stvarnom vremenu. Ni tehnologija dugotrajnog skladištenja obnovljive energije nije sasvim ovladana, piše CNN.

Grupa poduzetnika traži rješenje 5.000 kilometara daleko - ne zapadno do sunčane Kalifornije s njezinim solarnim potencijalom, već istočno, do sive i kišne Britanije.

Grupa želi izgraditi ono što bi bilo najveće svjetsko podmorsko energetsko interkonektorsko povezivanje između kontinenata, povezujući Evropu i Sjevernu Ameriku s tri para visokonaponskih kablova. Kablovi bi se protezali više od 3.200 kilometara preko cijelog dna Atlantskog okeana kako bi povezali mjesta poput zapada Ujedinjenog Kraljevstva s istočnom Kanadom i potencijalno New Yorka sa zapadnom Francuskom.

Interkonektor bi slao obnovljivu energiju i na istok i na zapad, koristeći prednosti dnevnog putovanja sunca preko neba.

"Kada je sunce u zenitu, vjerovatno imamo više energije u Evropi nego što je stvarno možemo iskoristiti", rekao je Simon Ludlam, osnivač i izvršni direktor kompanije Etchea Energy, i jedan od trojice Evropljana koji vode projekt. “Imamo vjetar, a imamo i previše sunca. To je dobar trenutak da ga pošaljete u centar potražnje, poput istočne obale Sjedinjenih Država.”

"Pet, šest sati kasnije, zenit je na istočnoj obali, i očito, mi u Evropi smo se vratili na večeru, i imamo obrnuti tok", dodao je.