Alija Izetbegović je rođen 8. augusta, prije 99 godina u Bosanskom Šamcu, u uglednoj begovskoj porodici.
Jedan od najvećih državnika i mislilaca modernog bosanskohercegovačkog doba i simbol borbe Bosne i Hercegovine za njenu opstojnost, afirmaciju bošnjačkog nacionalnog identiteta, borbu za demokratiju, ljudska prava i slobodu svakog čovjeka.
Zbog borbe za afirmaciju prava muslimana u BiH na vjeru, komunistička vlast bivše Jugoslavije ga je dva puta osuđivala na dugogodišnje kazne zatvora.
Godine 1990., nakon izlaska iz zatvora u Foči, osnovao je Stranku demokratske akcije, a na prvim višestranačkim izborima održanim 1990. izabran je za člana Predsjedništva BiH. Ostat će zapamćen kao prvi predsjednik Predsjedništva BiH.
Govorio je nekoliko jezika, među kojima su njemački, francuski i engleski. Autor je većeg broja publicističkih radova i studija, te svjetski priznatih knjiga među kojima su najpoznatije Islam između istoka i zapada, Problemi islamskog preporoda i Islamska deklaracija. Ove knjige prevedene su na nekoliko svjetskih jezika.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada među kojima su i medalja Centra za Demokratiju iz Washingtona, titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira istanbulskog Marmara univerziteta i prestižnu nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani.
Alija Izetbegović je preminuo 19. oktobra 2003. u 14:25 sati i prema vlastitoj želji ukopan je među bosanskim šehidima na sarajevskom mezarju Kovači.
Danas mnoge političke partije i pojedinci pokušavaju da za svoju korist iskoriste naslijeđe Alije Izetbegovića, predstave se kao jedini i autohtoni nasljednici njegove političke ostavštine i ugleda kojeg je uživao u širokim narodnim masama.
Za razliku od današnjih političkih vođa, Izetbegović životu nije pristupao konformistički i trpio je političke progone, a stranačko djelovanje nije imalo prioritet nad državničkim interesima. Tome u prilog ide i govor kojeg današnji politički lideri često citiraju ali slabo slušaju.
Na Drugom kongresu SDA održanom 1997. godine Izetbegović je opisao osobe za koje ne bi trebalo glasati na izborima.
"Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike, nemojte glasati za one koji su stekli bogatstva pa im se ne zna porijeklo, bogati jesu ali ti nikako ne dohvati odakle mu odjedanput pare. Nemojte glasati ni za tu sortu ljudi. Nemojte glasati ni za one koji mnogo govore, a rade privatne poslove, uvijek nađu nešto za sebe privatno da rade i u toku rata privatno ali puno govore. Nemojte glasati koji za sebe agituju, koji kažu glasaj za mene, koji traže vlast", govorio je Izetbegović 1997. godine.
U svom zadnjem javljanju za televiziju, iako krhkog zdravlja, uputio je savjete, direkcije i upute za one koji će ostati poslije njega: državnici, politički lideri, stranke, sve Bosance i Hercegovce, narod u BiH i za sve ljude koji su bili vezani za teritoriju koju je on predstavljao, vodio i za nju odgovarao.