Bosanci i Hercegovci u Austriji više nisu samo doseljenici; oni su ponosni članovi društva, ugledni doktori, inženjeri i prosvjetni radnici koji ostavljaju neizbrisiv trag u zajednici.
Njihova predanost radu i integraciji došla je do izražaja kroz jedinstvo i zajedništvo koje njeguju okupljajući se oko svog džemata u Feklabruk. Tamo su izgradili pravu ljepoticu — džamiju koja simbolizuje njihov identitet i povezanost s domovinom.
U toj novoj džamiji, svakim danom sve više popunjenih safova svjedoči o njihovoj povezanosti i sreći. Među njima se nalaze tri generacije, poput Nurije, koji je napustio Prijedor tražeći bolji život. Uz njega su njegova dva sina, Emin i Arif, koji, iako rođeni u Austriji, s ponosom ističu: „Naša srca i duše pripadaju Bosni i Bošnjacima.“
Ova priča nije samo o integraciji; ona je o ljubavi, identitetu i zajedništvu koje prevazilazi granice. Njihov entuzijazam i posvećenost čine ih pravim ambasadorima bosanske kulture, ponosno čuvajući svoje naslijeđe u srcu Evrope.
Nuriju Bilalović se 1993. godine sa svojih 18 godina doselio se u Austriju gdje i danas živi u Austriji. Zaposlen je u štampariju. I on se sjeća početaka – kao i svi počeci bili su teški.
Oko Nurije su njegovi sinovi. 21-godišnji Emin Nurijin je sin. Pripada novoj generaciji Bilalovića koji su od rođenja u Austriji. Bez obzira što je rođen u ovom dijelu Evrope uvijek odgovara da je Bosanac koji je rođen u Austriji.
Njegov brat je Arif. Sada ima 24 godine. Toliko i živi u Austriji jer je tu i rođen. Austrija im je dala sve ali kaže da je Bosanac, Bošnjak srcem u dušom.
Muhamed Buljkić rodom je iz Bijeljine. Kada su ga nazvali iz džematskog odbora odmah je prihvatio poziv i prihvatio se posla. Prvi je udario kamen na mjestu gdje je danas džamija u Feklabruku.
Hajrudin ef. Delić, godinu dana je imam, kako kaže, dobrog, lijepog džemata u Feklabruku. On je prvi stalni imam u ovom dijelu Austrije. Izrastaju u veliki, prosperitetatn džemat.
Ermin Bešić, predsjednik džemata Fehraburk, zahvalan je ranijem odboru koji je dao maksimum na aktivnostima oko izgradnje džamije. Nastavljaju tamo gdje su oni stali. Zadovoljni su urađenim, posebno na angažmanu džamatlija koji su kako fizički tako i materijalno pomogli i pomažu izgradnji ovog džemata.
Ibro Ramić dvije godine prije početka agresije na BiH napustio Žepu odnosno Istočnu Bosnu. Doselio se u ovaj dio Austrije i odlično integrirao u njihovo društvo. Bilo je teško na početku, ali ni danas se ne predaje. I dalje radi i doprinosi.
Midhet Curić, rođen je u prelijepom selu Čukle kod Travnika. Doselio se u Austriju 1989. godine.
Edis Omerović, član je odbora, i s ponosom ističe da je sve urađeno zahvaljujući džamatlijama ali i dobroj saradnji sa austrijskim vlastima.
Almir Foštagić, zamjenik predsjednika džamijskog odbora, sretan je što će i ovaj objekat koji je iz dana u dan sve više popunjen, ostaviti u amanet generacijama koje dolaze.
Gdje god da otišli, Bosna i Hercegovina ostaje neizbrisiv dio njihovih srca. Ove drage džematlije, s kojima smo razgovarali prilikom nedavne posjete Austriji, s ponosom ističu svoju povezanost s matičnom domovinom. Iako mnogi od njih nisu rođeni u Bosni, ona zauzima posebno mjesto u njihovim životima i mislima.
Njihova odlučnost i snaga zajedništva nevjerojatno su inspirativni. Uskoro će imati kompletno uređen islamski kulturni centar, mjesto koje će postati simbol njihove zajednice, a svi će ga poznavati kao prostor koji slavi jedinstvo, vjeru i tradiciju. Ova vizija nije samo arhitektonski projekt; ona je izraz njihove ljubavi prema Bosni i duboke želje da njeguju svoj identitet. Zajedno, oni grade mostove koji povezuju prošlost s budućnošću, dok u svojim srcima nose neizmjernu ljubav prema domovini koja će ih zauvijek sjediniti.
