Doktor Ahmed Shahin, koji je iz Gaze zbog teške situacije u njegovoj zemlji došao u Sarajevo, dobio je posao u novootvorenoj ASA Bolnici.
Za Hayat.ba je kazao da je presretan zbog ove pružene prilike i da mu mnogo znači.
- Zaista sam prezadovoljan, s obzirom na moju finansijsku situaciju. Ipak, ne mogu biti sretan dok se kod nas u Gazi vrši genocid i moj narod gine. Ovaj posao mi je jako dobro došao i mnogo mi je lakše da optimistično gledam u budućnost. To je dokaz da uvijek ima finih i dobrih ljudi u svijetu i hvala im za što su mi dali priliku da radim - rekao je.
Iako je, kao i mnogi Palestinci prošao strahote agresije, njegova volja za pomoć drugima još uvijek je tu.
Ističe da je najljepša stvar u životu kada se pomogne nekome, i kada dajete, a ne uzimate.
- Jako lijepa stvar jeste imati osjećaj da dajete i da su drugi ljudi sretni, i da im je lakše. To je divna stvar. Ne mogu opisati ono što osjećam, presretan sam - kaže.
Nije zaboravio porodicu u Gazi i sa njima se čuje skoro svaki dan. Prenose mu da je situacija mnogo gora nego prije.
- Mnogo više ljudi gine zbog Izraela, mnogo je gladnih i žednih i ne mogu vjerovati da se nešto ovako u svijetu može desiti. Ljudi u Gazi nemaju najosnovnije stvari, nemaju hranu i vodu da mogu preživjeti, a kamoli ostalo, i mnogo mi je teško zbog toga - govori.
Inače, Shahin je ljekar sa 27 godina radnog iskustva, specijaliziran za rad s djecom i hitnu medicinsku pomoć. Od 1997. godine, radio je u dječijim bolnicama u Gazi, gdje je bio jedan od prvih koji su pružali pomoć ranjenima i ugroženima tokom rata. Zbog teških uvjeta i stalnih sukoba, bio je primoran napustiti svoju domovinu i potražiti sigurnije mjesto za sebe i svoju porodicu.
U Sarajevo je stigao s porodicom, suprugom, tri kćerke i sinom koji ima poteškoće u razvoju. Međutim, ni tada nisu sjedili skrštenih ruku. Njegova supruga odlučila je pokrenuti vlastiti posao kako bi mogli dostojanstveno živjeti bez traženja bilo čije pomoći. Pravila je domaći, palestinski hljeb. U tome su joj pomogle i kćerke.
- Taj posao nije naš definitivni cilj, ali smo radili to da ne bi bili socijalni slučaj. S obzirom da nikada nije sramota nešto raditi i pošteno živjeti, odlučili smo se na pravljenje palestinskog hljeba. I dalje to radimo, ali pomalo. Ništa nije sramota raditi pošteno - govori na kraju razgovora za naš portal.
