Edita Frljak u malom stanu živi sa majkom i sinom, i povremeno radi na dnevnicu. Najčešće su to poslovi čišćenja. Međutim, to nije dovoljno kako bi svom djetetu omogućila pristojan život.

- Po 10 km sam zarađivala. Nije to neka para,al meni je zauhar i to - kaže nam Edita.

Ni zdravlje joj nije dobro

- Pijem lijekove jer sam klonula i duhom i tijelom. NI pritisak mi nije dobar, visok je. Sve kroz probleme. Neki dan mi je bio 166 sa 115. Dvije injekcije sam primila. Od tad pijem dnevno tri puta terapiju - govori.

Ističe da bez obzira na sve ona osjeća da može raditi i posao traži stalno. Išla je u rudnik, i u brojne kafiće, i raspitivala se na sve moguće načine.

- I dan danas tražim posao. Bilo šta da počnem raditi, mene bi to oporavilo iz temelja. Samo me rad može spasiti. Da radim i imam ovom djetetu i da ne gleda u drugu djecu kako jedu, kako se modiraju. Ja to njemu ne mogu priuštiti. Ja ne mogu priuštiti da priključim internet. Jednostavno nemam za toga - rekla je.

Istakla je da bi joj posao bio spas za sve.

-Kad nemaš dinara, nigdje nisi prispio. Stvarno mi je teško, ne mogu opisati - kazala je Edita.