U Bosni i Hercegovini broj onkoloških pacijenata je u evidentnom porastu. Manjak citostatika je hroničan problem, liste čekanja onkološki pacijenti nazivaju listama smrti.
Gošća u emisiji „Anatomija života“ bila je Enida Glušac, predsjednica Udruženja „Renesansa“.
„Hvala vam što uopće obrađujete ovu temu. Kao predsjednica Udruženja 'Renesansa', ja bih ovdje trebala sjediti s nekim drugim temama i voditi jedan sasvim drugi razgovor, jer mi bismo se trebali baviti, ustvari, kvalitetom života onkoloških pacijenata, ali s obzirom na situaciju u kojoj se danas nalazimo u našoj državi, mi se ustvari borimo za goli život“, osvrnula se Enida na samom početku.
Dodaje kako zbog složenosti situacije s onkološkim pacijentima ostaje malo prostora i vremena da se brinu i rade na poboljšanju načina života nakon dijagnoze i bolesti.
Problemi iz godine u godinu sve su veći. Kako Enida kaže, svako nosi dio odgovornosti.
„Mi imamo mnogo problema. Otkako sam se počela baviti problemom listi čekanja, nedostatkom citostatika, vidjela sam da smo, ustvari, otvorili jednu Pandorinu kutiju. Od loših zakona, loše postavljenih zakona, do onih dobro postavljenih zakona koji se ne poštivaju“, kazala je Enida.
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata i član 32. jasno je definisao da vrijeme čekanja na lijek ne može biti takvo da ugrozi zdravlje ili život pacijenta. Praksa je, po svemu sudeći, drugačija.
„Mi imamo pacijente koje čekaju i po godinu na određeni lijek, pritom ja moram naglasiti da u tom slučaju pacijenti ne ostaju apsolutno bez ikakve terapije, znači neku osnovnu terapiju oni primaju, ali ne primaju onu adekvatnu terapiju koja bi im ustvari i trebala za liječenje njihove vrste karcinoma. Oni ugrožavaju živote ljudi, a samim tim, liječenje postaje dugotrajnije, teže, mukotrpnije i s lošim ishodom“, pojasnila je predsjednica Udruženja „Renesansa“.
Ljudi koji odlučuju o tome ko će primiti lijek, kada će primiti taj lijek, hoće li tog lijeka biti nose, kako kaže naša sagovornica, dio odgovornosti.
„Oni koji ne raspisuju tendere navrijeme ili tendere neadekvatno propišu“, kazala je.
Sistemski apsurdi se nastavljaju tamo gdje problema ne bi trebalo biti. Istinski borci za život su onkološki pacijenti, koji se svakoga dana trude skrenuti pažnju na stanje u društvu i osvijestiti nadležne da konačno počnu raditi svoj posao.
Porez na donirane lijekove je jedan od problema. S čim se sve suočavaju onkološki pacijenti, poslušajte u nastavku.
(S. Melez)
