Bosanskohercegovačka dijaspora živi u više od 50 zemalja širom svijeta.

Prepoznatljivi smo kao vrijedan i radan narod, stoga nije rijetkost čuti da je neko iz Bosne i Hercegovine uspješan.

Jedni od uspješnih u Austriji su i Ermin Bešić i Amir Omerović. Oni su vlasnici firme koja se bavi suhom gradnjom i unutrašnjim radovima.

Krenuli su od nule, a danas zapošljavaju 20 ljudi.

Ermin Bešić je zajedno sa ocem 1992. godine prošao najveću golgotu. Bili su zaroboljeni u logoru, a spašeni su nakon intervencije Crvenog križa.

Kad su stigli u Austriju, bili su smješteni kod sestre koja je ranije došla.

- Nije bilo posla, sestra je sama radila, mali stan a nas puno. Bitno je da smo živu glavu izvukli - prisjeća se Ermin.

Krenuo je tad njegov put za poslom i radom. Razmišljali su o tome da se vrate u BiH, nakon čega se njegov otac i vratio 1993. i pridružio se Armiji RBiH.

- Došao sam bez ičega, sa kesom u ruci. Nismo imali ništa i počeli smo od nule. Integracija u austrijsko društvo je bila teška, ali sam uspio. Oženio sam se, i imam troje lijepe djece. Sve je bilo teško, ali uz trud i rad uspjeli smo. Pokušali smo i ovdje steći nešto, pomagali i roditeljima u Bosni. Danas smo tu gdje jesmo. Imamo oko 20 zaposlenih. Djeca su nam škole završila, imaju fine poslove i život i nas iza sebe - priča Bešić.

Poručuje da mlađa generacija treba da vidi šta smo mi imali, i šta oni sada imaju. Njima je mnogo lakše jer nas imaju iza svojih leđa, smatra.

Zajedno sa prijateljem Amirom Omerovićem pokrenuo je biznis prije 17 godina.

Uz kvalitet i poštivanje rokova iz dana u dan dobivaju sve više posla i sada su jedna od najangažiranijih firmi.

- Ljudi su prepoznali naš rad i kvalitet i dobivali smo sve više poslova. Počeli smo zapošljavati radnike, i sad smo tu gdje jesmo - kazao je Omerović.

Ni Amirov put nije bio lagan. Bio je u BiH za vrijeme rata, a u Austriju je došao bez ičega i krenuo od nule.

- Imao sam sreću da sam susreo Ermina i drago mi je da je takav kakav jeste. Da je ijedan od nas drugačiji, ne bi to trajalo toliko godina. To je jedna jako lijepa priča koja traje i trajat će još dugo - kaže.

Projekata je bilo bezbroj. Rade firme, obdaništa, škole. Kroz sve godine stekli su povjerenje. Ispoštovali su svaki termin, imaju i kvalitet i na osnovu tih stvari ljudi im vjeruju. Bazirani su na veće objekte.

Na početku Amir nije vjerovao da će dogurati dotle, ali su uspjeli. Cijenjeni su od Austrijanaca i kao Bosanci su poštovani kao radnici tamo.

- Bosanci su takav narod da se svuda mogu prilagoditi. Radom i trudom smo postigli da su nam sva vrata otvorena - rekao je.

Nakon godina rada i truda došli su do toga da mogu pomagati drugima kao što su i njima pomogli nekada, kazuje Ermin.

- Imamo jednu organizaciju sa prijateljima Austrijancima i zajedno idemo svake godine u BiH, gdje pomažemo povratnicima, majkama Srebrenice, neke kuće smo izgradili da se ljudi vrate, pomažemo djeci u BiH, u Sarajevu smo, u Mostaru. Gdje god čujemo da ima dom za djecu ostavimo novčana sredstva, kupimo igračke, odjeću, školski pribor... da ta djeca imaju bar neko djetinjstvo iako su ostavljena - govori na kraju razgovora.