Naša najbliža prošlost na Balkanu i u njegovom srcu u Bosni i Hercegovini uči nas 'svemu i svačemu'.
Naročito tome pridonose nove tehnologije. Internet i google su postali glavni izvori usvajanja znanja, a arhivi se polagano otvaraju.
Tako svjedočimo ponudi 'mora informacija' i u tom metežu prosuđujemo i donosimo zaključke.
Ima jedna anegdota u BiH ona šta i o čemu pričaju Bosanci na jutarnjoj kahvi.
Kaže, piju kahvu, puše cigaru, čitaju novine i sa „ukupnim troškom od 2-3 marke pričaju kako se treba vlast odmah smijeniti. Nevažno je koje partije čine vlast u ovom kahvenisanju.
Velika bosanska brda nikad niko nije uspio poravnati.
Hiljadama godina streme visoko s pogledom u nebo i odozgo gledaju.
Aktuelna su obilježavanja značajnih događaja iz historije Bosne i Hercegovine.
Ajvatovica u Pruscu je vjerovatno dosegla najdalje iz historije.
Naime, postoji predanje o Ajvaz dedinom uslišanju dove kojom je Svevišnji odlučio da otvori stijenu, da raspukne velika stijena, i da se voda sa izvora kod te stijene tim putem, kroz raspuklinu, dovede do grada Prusca. Što je i učinjeno.
Važno je napomenuti da postoje predanja i zapisi svjedočenja da je Ajvaz dedo bio „derviš“ koji je kad je prije Turaka došao iz Turske pomagao ljudima i narodu u Pruscu i okolini i da se izliječe od raznih bolesti čajevima od trava koje je poznavao.
Nakon što je pomogao lokalnom vjerskom predstavniku bogumilu da izliječi prostatu sa čajem od tikve, bogumil je pozvao tridesetak hiljada bogumila da pređu u islam iz svoje dotadašnje bogumilske vjere.
Također je na TV Al Jazeera ovih sedmica u toku prikazivanje serijala „Partizani“. Serijal je „potkovan“ dokumentima i odličan je za prosuđivanje o fašizmu i antifašizmu na prostoru Jugoslavije.
Svako to moze pogledati na YT kanalu i može čak i ne složiti se ako ima drugačije dokumente i argumente.
Jugoslavija, kao okvir, nudila je jugoslovenskim narodima sve što je mogao ponuditi komunistički, a kasnije i socijalistički društveni sistem. Komunistički sistem u Sovjetskom savezu je potpuno maknuo vjeru iz društvenog zivota. Postoji mišljenje da ako zeliš političkom ideologijom upravljati sa narodom u nekoj državi onda se tom narodu treba oduzeti vjera i sve ostalo postaje mnogo lakše.
Jugoslavija je polagano išla iz komunizma u socijalizam (1945-1990) u kojem su „popuštale stege“ i za normalniji vjerski zivot. Išlo se i u širenje vjerskih objekata i upražnjavanje vjere i u mjeri da su vjerske zajednice slobodno funkcionisale. Muslimani su iz Jugoslavije išli i na hadž, obavljali petu islamsku dužnost.
Opće je poznata činjenica da su krajem 80-tih i početkom 90-tih godina XX vijeka postojali prijedlozi i inicijative za demokratski preustroj Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije gdje bi postojao višepartijski/višestranački sistem. I gdje bi se organizovali izbori i uspostsvila demokratska vlast u Jugoslaviji.
„Demokratska alternativa“ iz Londona je potpisala i Izjavu da je to najbolje za Jugoslaviju i njene narode. Demokratsko preuređenje Jugoslavije iz jednopartijskog u višepartijski sistem.
Izjavu su potpisali pripadnici jugoslovenskih naroda: dr. Branko Pešelj, Desimir Tošić, Vane Ivanović, Adil Zulfikarpašić, Inz. Vladimir Predavec, Nenad Petrović, Inz. Teufik Velagić i dr. Bogoljub Kočović.
Sada, sa ove tačke gledišta, moglo bi se naslućivati da nigdje nije postojao i ključni plan za „transformaciju“ Socijalističkog društvenog uređenja u Jugoslaviji gdje je sva privreda bila „društvena“ to jest svačija (ili ničija) odnosno drzavna u Kapitalističko društveno uređenje gdje je privreda u rukama privatnika i drugih kapitalističkih načina rukovođenja i upravljanja privredom.
Da li je ovo bio osnovni razlog za krvavi rat u Jugoslaviji od 1992-1995.?
Ovim ratom i nakon njega počinje bukvalno prvoklasna akumulacija kapitala i počinje brutalno transformisanje socijalizma u kapitalizam.
To je sada, trideset godina poslije, očito na svakom pedlju bivše Socijalističke Jugoslavije, u današnjim kapitalističkim drzavama od Vardara pa do Triglava, od Makedonije do Slovenije.
Da li su se potvrdila predviđanja da će se transformacijom socijalizma u kapitalizam stvoriti „1000“ kapitalističkih familija na prostoru od Slovenije do Makedonije?
Postavlja se pitanje da li je u „modi“ etnicitet (ko je ko i kojem etničkom prioada) i elektricitet (ko koju i čiju energiju koristi)?
„Fakat, da li je struja/energija“ jedino žensko koje se „dirat“ ne smije“?
Kako i zbog čega je bio rat u Jugoslaviji i zašto i zbog čega se nije izvršila transformacija socijalizma u kapitalizam bez rata ostaje da odgonetnu istraživači.
Na osnovu dostupnih arhiva i činjenica, koji se po običaju otvaraju nakon 30 godina.
Bar dio činjenica stoji u tim arhivima ako ih drzave uopće zele učiniti dostupnim istrazivačima.
Krvavi rat odnio je mnoge živote i unesrećio mnoge familije.
Ko god je ratovao i ginuo na frontu, po zakonima i običajima ratovanja, zaslužuje viteško tretiranje.
Ko god je činio zločin i ubijao civile zaslužuje zakonsku kaznu kao minimum satisfakcije žrtvama kojih je mnogo naročito u Bosni i Hercegovini!
(O. Dž.)
