Dugo već nije vijest da hrvatski turizam ne može bez stranih radnika, više nije novost da sada dolaze i iz dalekih, egzotičnih zemalja poput Filipina, Nepala, Indije, ali novo je da mnogi poslodavci za poslove sobarica i spremačica/spremača ove godine gotovo uopće nisu posezali za domaćom radnom snagom. Pa čak, kad su ti poslovi u pitanju, ni za sezoncima iz zemalja u okruženju.

- Prijašnjih godina svaki iole veći hotelski objekat tražio je uoči sezone po 20 sobarica i pet spremačica. Manji objekti tražili su samo spremačice, koje su održavale i sobe i zajedničke prostore. Ove godine smo jako rijetko imali takve zahtjeve, a na terenu vidimo da su ta mjesta uveliko zauzeta radnom snagom upravo iz azijskih zemalja. Niklo je jako puno agencija koje zapravo ne posreduju u zapošljavanju, nego turističke kompanije radnike od njih uzimaju u pod najam, a radi se o ljudima koji su uglavnom došli u Hrvatsku raditi cijelu godinu i nakon sezone će ih im agencija tražiti drugi posao.

- Osim toga, plaća sobarice na Jadranu se kreće od 900 do 1.200 eura (od 1.800 do 2.400 KM), ovisi o broju radnih sati i imaju li u sedmici slobodan dan, a devetstotinjak eura je novac za koji se ljudima iz Hrvatske ne isplati ići na sezonu - iskustvo je Nataše Kačar, vlasnice agencije za zapošljavanje.

Ukupno, hrvatski turizam ove će godine zaposliti pedesetak hiljada stranih radnika. Među njima, naravno, osim sobarica i pomoćne radnike u kuhinji, deficitarne pekare i slastičare, te nešto chefova, sushi ili wok majstora i slično, piše Večenji.

- Uoči sezone se po običaju najviše tražilo kuhare i konobare, pizza majstore, šefove kuhinja, ali i zaposlenike za poslove kadrovskih službi, marketing i slično. Plaće ovise o tome koliko se radi. Konobarske su, recimo, 1.200 do 1.500 eura (2.400 do 3.000 KM), ali ako konobar ima iskustvo, poznaje vina, zna filetirati ribu, govori stane jezike može zaraditi i 1.800 do 2.000 eura (3.600 i 4.000 KM). Samostalni kuhar, pak, mjesečno zarađuje 2.000 do 2.500 eura (4.000 do 5.000), a ako je voditelj kuhinje i 2.500 do 3.500 eura (5.000 do 7.000 KM). Ali, ponavljam, sve ovisi o vrsti objekta. U hotelu će možda mjesečno zarađivati manje, ali imat će osmosatno radno vrijeme, slobodan dan u sedmici, a i duže će raditi nego u većini sezonskih objekata od kojih se neki zatvore već u septembru - kaže N. Kačar.

Trend da su se mnogi poslodavci u turizmu, u potrazi za radnom snagom nižih kvalifikacija, a onda i najslabije plaćenom, okrenuli azijskim zemljama potvrđuje i Marina Perić, također vlasnica agencija za posredovanju pri zapošljavanju.

- Apsolutno smo to uočili. Mnogima se uvoz jeftine radne snage na prvi pogled učini kao isplativo rješenje, ali na kraju, s obzirom na produktivnost, ponekad ispadne i skuplje. Bude slučajeva da se u ulozi sobarice ili pomoćnog radnika u kuhinji nađe neko ko je dotad radio samo na poljoprivrednim poslovima, kaže Marina Perić i napominje da agencije za posredovanje u zapošljavanju ili ustupanje radnika niču kao gljive poslije kiše.

- Nema nikakve kontrole, tog se posla može prihvatiti svako, a čujemo da neke i od samog radnika, umjesto isključivo od poslodavca, uzimaju naknadu ili ih čak zakidaju svaki mjesec isplaćujući im zakonski obavezan minimalac. Nerijetko prema poslodavcima idu s nerealno niskim cijenama od 200-300, pa čak i samo sto eura po radniku. To je već znak za uzbunu. Da bi se posao posredovanja odradio kvalitetno, po propisu, trošak po zaposleniku teško može biti ispod 400 - 500 eura - upozorava M. Perić, koja ima i jednu dobru vijest.

- Zadnjih godinu dana uočavamo blagi trend povratka naših ljudi koji su iselili u Irsku, Njemačku, Englesku... , a radi se uglavnom o ljudima koji imaju specijalistička znanja ili rukovodeće kompetencije. I to upravo iz turizma te trgovine.