'Važio je za svjetskog eksperta u tom domenu i bio je sjajan na peru i u debatama. Njegove riječi su se slušale i prenosile i on nikad nije dao da pitanje Bosne i Hercegovine u tim najtežim danima izgubi pažnju. Na sugestiju nekih nama važnih ljudi on se uključio u našu borbu i rezultat toga je da je 1993 on predao tužbu protiv Miloševića i SRJ. Ono što je meni ostalo interesantno je što nikad do kraja nije vjerovao politčarima pogotovo američkim o tome kako će se ponašati u finalu. Uvijek je imao sumnju, jer je u svojoj profesionalnoj marijera prošao i iskusio puno obrta. Bio je vrlo razočaran što Amerika više ne pomaže Bosnu. On je, agresiju na BiH , po njegovim riječima smatrao 'genocidom u progresu'. Kako je i predsejdnik Izetbegović bio pravnik, njih su dvojica puno i intenzivno sarađivali. Boyle je bio vrlo elokventan, uvjerljiv, bučan i u razgovorima dominantan i vrlo uvažavan kao ekspert. Sjećam se da smo ga 1997 predsjednik Izetbegović i ja primili i uručili mu pasoš Bosne i Hercegovine kao čin male zahvalnosti' prisjeća se akademik Ganić susreta i saradnje sa profesorom Boylom posebno ističući da su njegovi neprijatelji u poslu koji je radio za Bosnu i Hercegovinu izbjegavali svaki oblik konfrontacije s njim:
' Neki američki zvaničnici ga nisu voljeli jer je vrlo oštro nekad i teatralno prozivao tu administraciju za nečinjenje i ne pomaganje Bosni jer je cijeli svoj profesionalni život posvetio zaštiti ljudskih prava i bio je očajan zbog ponašanja svijeta prema Bosni' Protivnici su ga se klonili, jer je bio posebno sjajan na peru ali i u debatama', potvrđuje posebnost i principjelnost profesora Boyla akademik Ganić.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge detalje poput namjere profesora Boyla da uputi tužbu i protiv Velike Britanije za njeno učešće i ponašanje prema agresiji protiv Bosne i Hercegovine.
