Cijene hrane naglo su porasle u Pojasu Gaze, posebno na sjeveru, gdje je ljudima vrlo teško doći do pomoći. Porodice nisu jele voće ili povrće od oktobra, a devetero od desetero djece trenutno pati od pothranjenosti. Na fotografijama koje je objavio El Pais nema krvi ni ruševina, ali one sažimaju humanitarnu katastrofu koju trpi dva miliona ljudi
Tri krompira, fotografirana 25. augusta na tržnici u sjevernoj Gazi, koštaju 150 šekela, odnosno oko 36 eura. Tada su i pronađeni, jer su bombardovanja i masovno raseljavanje prisilili ljude na napuštanje većine polja i voćnjaka, a humanitarna pomoć je još uvijek premala da bi se osigurala hrana za više od dva miliona stanovnika ove palestinske teritorije.
Prije rata ovi su krompiri koštali oko dva šekela, odnosno oko 50 centi. Prema posljednjim podacima iz Integrirane faze klasifikacije (IPC), neovisnog i globalno priznatog alata koji mjeri sigurnost hrane i prehrane, a u kojem sudjeluje nekoliko organizacija UN-a, 96% cjelokupnog stanovništva Gaze suočava se s visokim razinama akutne nesigurnosti pristupu hrani. Najnoviji rezultati pokazuju da oko 495.000 ljudi pati od katastrofalne razine nesigurnosti pristupu hrani, a opasnost od gladi i dalje postoji u cijeloj Gazi.
Tri paprike i dvije glavice bijelog luka koštaju oko 50 šekela, odnosno oko 12 eura, u sjevernom dijelu Pojasa Gaze, gdje su cijene posebno visoke jer stiže vrlo malo humanitarne pomoći. "Kilogram krastavaca je dostigao 100 dolara. Niko ne može kupiti povrće po toj cijeni. Najsretniji kupe krastavac, paradajz, luk, ako imaju sreće i pronađu ih", kaže Samir Zaqut, iz palestinske nevladine organizacije Al Mezan iz Pojasa Gaze.
Ova konzervirana hrana u ovom trenutku u sjevernoj Gazi košta oko 120 šekela ili oko 30 eura. “Kvalitet konzervirane hrane se donekle poboljšao. Prvo je dolazila samo iz Egipta, sada i iz Jordana, što je nešto bolje, ali djeca ne mogu provesti skoro godinu dana jedući konzerviranu hranu”, objašnjava Samir Zaqut. Ovih dana, prvi put od početka rata, Svjetski program za hranu (WFP) uspio je postići da njihove javne kuhinje u sjevernoj Gazi stanovništvo opskrbljuju toplim obrocima sa svježim povrćem (krompir i luk). Međutim, napadi na osoblje i humanitarne misije povećavaju rizik od ograničavanja pristupa i isporuke vitalne pomoći. Na primjer, WFP je objavio da je, iako se operacije u Gazi nastavljaju, morao privremeno obustaviti kretanje osoblja nakon napada na jedan od njegovih konvoja 28. augusta.
Tegla mlijeka u prahu i pahuljica za bebe stoji oko 100 šekela, odnosno oko 25 eura. Prema nedavnim brojkama Unicefa, 90% djece u Gazi je pothranjeno i pati od "ozbiljnih" prijetnji svom "opstanku, rastu i razvoju".
Vrećice slanutka, riže, leće, frike i bulgura koštaju oko 120 šekela (30 eura). Ova hrana, koja se naširoko koristi u palestinskim kuhinjama, stavlja se u kamione humanitarne pomoći i neki ljudi je preprodaju. Iako je još uvijek malo u poređenju s potrebama u Pojasu, mahunarke, žitarice i konzerviranu hranu nešto je lakše pronaći nego svježe proizvode. U Gazi postoje porodice koje 11 mjeseci nisu pojele paradajz, jabuku ili jaje. Pothranjenost je dosegla neslućene razine.
Tri guave koštaju oko 10 eura. "Sjeme, đubriva i bilo koje druge sirovine za oživljavanje usjeva ne ulaze u Gazu", kaže Zaqut. Tome se pridodaje i problem vode, koje ima malo i ono malo što je ne može se koristiti za navodnjavanje. U maju je Izrael zatvorio Rafah, granični terminal s Egiptom preko kojeg većina humanitarne pomoći ulazi u Gazu. Sada se koristi drugi prijelaz, koji se zove Kerem Šalom. Od 1. do 25. augusta u Gazu je ušlo 1713 kamiona humanitarne pomoći. U aprilu je brojka premašila 5.000. "Izraelska ofanziva ima mnogo lica, ali sva vode u smrt. Zašto ne puste kamione do sjevera?" pita Zaqut.
Za kupovinu dvoje jaja u sjevernoj Gazi potrebno je 24 šekela ili oko šest eura. Izvještaj CIF-a procjenjuje da više od polovine domaćinstava u Gazi prodaje odjeću kako bi kupili hranu, a trećina skuplja i prodaje smeće. Više od 20% ljudi koje su intervjuirali stručnjaci ove organizacije rekli su da provode cijele dane i noći bez jela. Prema Agenciji UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), između 60% i 70% stoke u Gazi je uginulo zbog rata, a najmanje 65% poljoprivrednog zemljišta je neupotrebljivo.
Vrećica mlijeka u prahu i kilogram šećera koštaju 300 šekela, odnosno oko 75 eura. To su proizvodi koje sebi trenutno gotovo niko ne može priuštiti u Gazi. Jesu li stanovnici Gaze gladovali prije ovog rata? Pojas je bio pod izraelskom blokadom od 2007. godine, kada je vlast preuzela organizacija Hamas. Prije oktobra dvije trećine stanovništva Gaze primalo je pomoć u obliku hrane ili subvencija. Ali akutna pothranjenost djeteta nije dosegla 1%. Između 53 i 59% stanovnika Gaze živjelo je u siromaštvu prije ovog rata, koji je uzrokovao smrt više od 40.000 Palestinaca, prema izvorima iz Ministarstva zdravstva Gaze.
Džem, džem od hurmi i boca sirupa od grožđa trenutno u Gazi koštaju oko 70 eura. Ovo su luksuzni predmeti, vrlo rijetki. I pitanje je ko trenutno ima tu gotovinu u Gazi. Banke već mjesecima ne rade, gotovina ne ulazi u Pojas, a transferi novca su sve teži. "Novčanice su stare, papir je izlizan i poderan i mnogi ljudi više ne prihvaćaju neke novčanice", objašnjava Zaqut iz Al Mezana. "Ova situacija, ovaj nedostatak svega, tjera ljude do krajnjih granica, posebno one najsiromašnije", dodaje.
