„Teško je nakon svjedočenja preživjelih Srebreničana nastaviti Cenzura je razlog i zašto smo večeras u emsiju pozvali Muhameda Fazlagića Fazlu i Nazifa Gljivu sa kojima smo željeli razgovarati o ovoj važnoj temi.
Nazif Gljiva pak to ne osjeća kao cenzuru:
- Ja ne mislim da je to cenzurisano, ali jeste pokušaj da se tako nešto uradi. Nemoguće je zabraniti nešto i ne može se tako nešto raditi na silu i izvan zakona. Ta mjera nakon toga je bila samo izgovor. Emisija je bila toliko dobra i urednica je, po mom sudu, napravila jedno umjetničko djelo. Koncept je bio tri emisije po sat vremena o 45 godina mog umjetničkog rada. Tim ljudima se nije dopalo to njeno remek djelo, a i tamo se puno toga događa, čak bi mogao reći da se na BHRT događa Bosna i na jedan pozitivan i jedan negativan način. Tamo se ljudi lome, a ja mislim da tamo trebaju da rade ljudi koji su kulturni, empatični, koji znaju i mogu da vide više i da shvate cijeli kontekst, i da tek onda dođu u poziciju da nešto zabrane. Cenzura je bila kod Hitlera i Staljina i svi znamo kako je to završilo - pojašnjava Gljiva svoje ubjeđenje zašto se u ovom događaju ne bi moglo govoriti o cenzuri..
Muhamed Fazlagić Fazla, koji je i prvi predstavnik naše zemlje na Evroviziji ima znatno kritičniji stav:
- Ja mislim da se ovo uklapa u matricu velikodržavnih projekata koji nam dolaze iz susjedstva i iz komšiluka. Njima Nazif kao vrhovni autoritet kad je u pitanju umjetničko stvaralaštvo smeta kao Nazif Gljiva. Oni bi bili najsretniji da ga nema. Da bi gledaoci malo bolje razumjeli vi morate znati da je direktor televizije čovjek koji na najgori mogući način opisuje predsjedavajućeg Predsjedništva Željku Komšića, da je urednik dokumentarnog programa čovjek koji se konstantno ismijava sa brojem ubijene djece u Sarajevu, da bivša direktorica radija BiH negira genocid i koja najčasniju armiju na planeti - Armiju Republike Bosne i Hercegovine naziva takozvana. Tako da se to meni sve uklapa u projekt koji je ovdje zamišljen, a to je jedna revizionistička politika. Ja sam jučer vidio jednu jako tužnu scenu da ministar transporta i komunikacija stoji na pres konferenciji pored čovjeka koji kaže da mi nismo imali autoputeve do građanskog rata u Bosni i Hercegovini, na šta ministar komunikacija šuti. Ja dakle, mislim da je sve ovo dizajnirano i da bi oni bili najsretniji da nema ni Nazifa Gljive ni njegovog stvaralaštva.
Govoreći o svom autorskom djelu koja je izazvalo ove reakcije Nazif Gljiva podsjeća:
- Pjesma „Branioci Sarajeva„ napravljena je svim braniocima glavnog grada BiH koje je bilo opkoljeno maltene četiri godine pod masakrom neviđenih razmjera. Svi su tad bili ugroženi s jednom mišlju da ostanu živi ne shvatajući zašto se tako puca po njima golorukim? Dječaci Sarajeva su ga braneći ginuli goli i bosi i ja sam napisao pjesmu o njima, o dječacima od 20 – 25 godina. Ona ide: Gdje ste sada prijatelji dok Bosna umire, vaš glas se ne čuje. Šta se ono tamo čuje, ko to tamo pjesmu pjeva? To heroji idu majko, branioci Sarajeva. Ljeto ide, Bosna živi, ljiljani cvjetaju, ljiljani cvjetaju, heroji pjevaju. Neprijatelj svako mi je ko Bosnu ne voli, ko Bosnu ne voli, za nju se ne bori. Tu nema ništa sporno. Ako vi živite u Bosni i Hercegovini, a mrzite je onda ste samo sebi neprijatelj. Ako oni žive u Bosni, a žive i ako je direktor to zabranio, a zove se direktor, on je to pod znacima navoda relevantan, ali je meni odvratno da živiš, primaš platu u Bosni i Hercegovini i mržiš Bosnu i Hercegovinu. Onda pokušaš da zabraniš pjesmu, da bi napravio provokaciju, a u stvari sam sebi zabiješ go - pojašnjava Gljiva svu uzaludnost i očaj onih koji pokušavaju zabraniti pjesmu koja je bila izvor morala za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Pogledajte cijeli razgovor koji govori i o tzome da je bilo više slobode za vrijeme opsade nego danas i zašto je to tako.
