Kraj prošlog stoljeća je bio koban za Jugoslaviju. Disolucija, kako se tada smatralo, jedne snažne države je bila na vidiku. Nakon odluke Hrvatske i Slovenije da izađu iz Jugoslavije, isto je učinila i BiH. Referendumom koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, građani BiH su odlučili da sami kreiraju svoju sudbinu.
Nisu ni slutili da će njihove dojučerašnje komšije, sa kojima su dijelili posebne trenutke svog života, biti njihovi dželati. Srebrenica, Zvornik, Višegrad, Sanski Most, Prijedor, Doboj, Foča su samo neka od mjesta gdje su nevini Bošnjaci, civili, ubijeni od agresorske ruke.
Od gore spomenutih stradanja Bošnjaka ’90-ih, samo je Srebrenica presuđena kao genocid pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Za ova ostala mjesta može se reći, kako to historičar Jasmin Medić ističe, da su to nepresuđeni genocidi s obzirom da postoje elementi genocida u ovim zločinima.
Upravo na današnji dan, 14. juna 1992., počinjen je jedan od svirepih zločina nad Bošnjacima Višegrada. U kući Adema Omeragića, koja se nalazila u Pionirskoj ulici, zarobljeno je i zapaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca.
Da ubice nisu imale ni malo humanosti u sebi, i da nisu marile za žrtve, svoje dojučerašnje komšije, govori podatak da je najmlađa žrtva u Pionirskoj ulici bila beba stara svega dva dana. Njeni roditelji nisu imali ni vremena da joj daju ime, a katili su joj presudili!
Zločinci se nisu zaustavili na ovom te su nastavili svoj pohod paljenja živih ljudi. Tako su samo dvije sedmice nakon onoga što su počinili u Pionirskoj ulici, 27. juna, u kući Mehe Aljića spalili 72 Bošnjaka. Najmlađa žrtva ovog svirepog zločina je bilo jednogodišnje dijete.
Ovaj zločin je poznat kao zločin 'Žive lomače' za koji su pred MKSJ osuđeni Milan i Sredoje Lukić. Milan je osuđen na doživotnu kaznu zatvora a njegov rođak na 30 godina. Pored ovog dvojca, za zločine u Višegaradu pred MKSJ je osuđen i Mitar Vasiljević na 15 godina zatvora.
Ove zločine počinjene u Višegradu nisu mogla trojica ljudi organizirati i i izvršiti. Osim ove trojice koji su presuđeni u Hagu, još 15 osoba je presuđeno za zločine u Višegradu. Sveukupno, za ove zločine je dosuđeno 247 godina zatvora i jedna, doživotna zatvorska kazna, Milanu Lukiću - organizatoru jedinice 'Osvetnici' poznata pod nazivom 'Bijeli orlovi'.
Ni nakon 32 godine od počinjenih zločina u Višegradu, nisu pronađene sve žrtve ovog svirepog zločina. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH od prošle godine, još se traga za 467 žrtava dok je njih 453 do sada nađeno.
Ovaj ali i ostali počinjeni zločini treba da budu opomena Bošnjacima da više nikada ne dozvole da im se stavi nož pod vrat. Zbog toga trebamo pričati ove priče kako bi naraštajima koji dolaze bile opomena da samo jaka BiH i njeni građani koji je vide kao jedinu domovinu mogu opstati na ovim prostorima.
