Gojer za Hayat.ba: I jaje i loza

Kao mladi dramaturg Kuće na Obali imao sam iznimno uzbudljive početke profesionalnog djelovanja u središnjoj bosanskohercegovačkoj kazališnoj kući. Bilo je to i logično jer tada je sarajevsko Narodno pozorište "vrilo" kao u košnici. Smjenjivala su se dramska, operna i baletna čudesa, pa koncerti i izložbe. Jedan događaj akcentiram sa puno razloga.

Bilo je to obilježavanje obljetnice prvaka Drame Mihajla Miše Mrvaljevića dramom "U korovu" Uroša Kovačevića u režiji Branka Pleše. U pauzama proba, uobičajeno, silazili smo u teatarski klub, popularnu "podmornicu" u podrumu teatra...

Mihajlo Mrvaljević mi je bio iznimno naklonjen, pa smo i izvan scene i proba bili vrlo bliski. Volio je Mrvaljević u Klubu i da zamezi. Tako me je pitao da li ću ga častiti rakijom lozovačom koju je ovaj Cetinjanin obožavao. Istoga trena tadašnjoj bifedžiki Refi išla je narudžba: loza za Mišu. Kad bi nrudžba stigla pred prvaka Mrvaljevića stizala bi blaga sugestija u obliku pitanja: "A jaje"?

Nastavili smo u odličnom raspoloženju naše druženje, a ubuduće nisam zaboravljao mezu uz Mrvaljevićevu lozovaču. Dugo me je Branko Pleša znao "opominjati" da, kako Crnogorci vele, ne razdvajam piće od meze: „Čoče, nemoj mi to razdvajat'!“

Bili su to sretni dani mog teatarskog, ranog naukovanja.