U mojim poznim godištima svaki je dan dragocjen. Jer sad se odbrojavaju minute sati su predragocjeni!!! Iznimno dragocjeni, jer "kosac smrtonosac" je tu, u nevjerovatnoj mi blizini.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Zato se uvjeravam u misao i sljedstveno njoj, u rečenicu: živjeti u svoj punoći dana i sati... preostalih!
Zato, sjećajući se čovjeka punog ljudske topline, akademika Envera Mandžića, nazdravljam makedonskim vinom, koje je akademik volio i častio nas u svojoj kultnoj tuzlanskoj akademiji MG, uz ratni poklič monsinjora Franje Topića: "PREŽIVJELI!", jer to nazdravljanje je jedino pravo, vjerodostojno i istinito!
Živjeti valja "punim plućima" za ovaj trenutak koji živimo, do kojega smo "dobacili". Živjeti, jer nesigurnost "vjere u sutrašnji dan" nije relativna. Sigurna je ta relativnost življenja u ovom nesigurnom i zastrašujućem, neprijateljskom svijetu...
Zato živimo blagodeti života. Dok nas ima! Dok jesmo!
Hajde, preživjeli!!!
