Pročitao sam među prvima knjigu Svetlane Broz "Moji" (Gariwo, 2024., Sarajevo). Bogat sam čovjek. Prvo zato što je to suvremena proza, bez i jedne suvišne riječi, potom, što depatetizira iznimno dramatična događanja, a onda i rijetkom suvremenošću literarnog postupka kojim je ispisana; nizom kratkih priča slika prizore iz osobnog djetinjstva i mladosti uz hrabre i nepotkupljive ljude: baku, majku i oca...
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Kratkoćom i uvjerljivošću iskaza Brozova osvjetljava i prilike doba u kojem je rasla i sazrijevala kao ličnost. Proza je to sa iznimnim "nanosima" lirskog, sjete, nemalo tragičnog osjećanja...
Svetlana je Broz sa korjenikom u potezu od Urala do Češke, na stranicama ove knjige donijela istinite događaje među kojima sam osobno bio potresen pri čitanju kratkih storija iz tegobnog života njene majke dr Zlate Jelinek, bake, vrijedne učiteljice koja je preparandiju završila u Sarajevu, a službovala u Pazariću, Mioču, Cazinu, Bosankoj Dubici, ali i niza drugih likova u prvom dijelu knjige iznimno dinamičnih proza...
Knjigom „Moji“ smjenjuju se prizori u širokom luku od Moskve do Hadžića, Bihaća, Visa, Kazerte, promiču povijesne osobe, ali i marginalci, zatim skromni ljudi koje je Brozova opisala plastično i iznimno literarno moćno. U prvom dijelu knjige poseban akcenat Brozova daje na sudbu svoje bake i njeno poslijeratno učiteljevanje u Zelčinu, u Slavoniji, svoje majke dr Zlate Jelinek i njene po mnogo čemu hude sudbe od studentskih dana do antejske borbe sa neizliječivom bolešću...
Nevjerojatne, a literarno čvrsto postamentirane su te kratke priče koje počinju od čudesnog, gotovo nestvarnog prizora dolaska Svetlanine prababe u Bradinu, ponad Konjica. Odatle preko događanja iz katoličkog klostera u Bihaću, spavanja na gvozdenom vojničkom krevetu, poklonu kćerke Draže Mihailovića, do prelijepe sjetne scene ručka u beogradskom ekspres restoranu i upoznavanja sa mladim kapetanom Sovjetske armije, Žarkom Brozom, teče nerijetko dramatično svjedočenje Svetlane Broz.
Drugi dio knjige donosi literarno rafiniranim postupcima borbu za demontažu shematske grube i iskrivljene slike o ocu kao bohemu, pijancu, kavanskom kavgadžiji i ljubimcu najljepših beogradskih gospa poslije Drugog svjetskog rata. Ali, on nije bio samo to!
Slikajući tegobno probijanje kroz surovosti života usamljenog dječaka, budućeg heroja obrane Moskve, koji je u tim okrutnim vremenima i borbi protiv nacista izgubio ruku, Brozova je otrgla od zaborava ali i od senzacionalističkih i zluradih tvrdnji, neistina i svojevrsnih paškvila svjetlu ljudsku veličinu svoga oca Žarka, koji je, sticajem životnih okolnosti, prije oca Staljinu rekao "Ne"!
Posebno impresivnim djeluju predjeli knjige u kojima liječnica Svetlana Broz vodi bitku da pomogne ocu u trenucima zdravstvene krize.
Nizom primjera autorica će razotkriti skromnost ovoga čovjeka, njegovu druželjubivost, čovjekoljublje kao i zdrava promišljanja.
Knjiga je ovo smjene surovih i lirskih pasaža, koja nakon iznimnog internacionalnog i domaćeg uspjeha petnaest izdanja knjige "Dobri ljudi u vremenu zla“, djelo Svetlane Broz svrstava u galeriju istinskih književnih bestselera koji istinom razobličavaju neistine, zluradosti i ljudsku zloću.
Samo istinom!
Knjiga rijetke uzbudljivosti i istine su "Moji" Svetlane Broz.
