Nedavno na promociji petoknjižja „Izabranih dela“ Pere Zupca u Novom Sadu smo razgovarali Rale Damjanović, pero Zubac i moja malenkost o nekadašnjim recitalima poezije.

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Spomenuo je klasik Zubac tadašnje korifeje recitiranja i poetskog teatra ističući posebno Ratimira Raleta Damjanovića i prerano preminulog zagrebačkog glumca Darka Čurdu... To sjetno sjećanje pokrenulo je u mojim mislima čitav roj uspomena.

U meni se misao tad krenu prema jedinstvenom teatru zagrebačkog recitatora, inače rođenog mostarca, Gorana Matovića. Uporno, godinama traje taj jedinstveni Matovićev poetski teatar u kojem su na repertoaru dominantni Krleža i Ujević... Protiv svake estradizacije i komercijalizacije Goran Matović promovira, ecitirajući isključivo poetski kvalitet. Vrhunski!

Ni od koga pomognut ovaj se "zavjerenik" poezije i teatra praktično, danas, jedini bavi ovim nimalo lakim oblikom teatrovanja, traje u vremenu protiv svih trendova i moda. Ostajući vjeran klasici i temeljnom kvalitetnom književnom izričaju.

Matović sam samcat u neravnopravnoj borbi protiv šunda i kiča.

I u književnosti i u kazalištu.