Grad Kragujevac zapamtio sam, kao što to u životu obično i biva, po ljudima širokoga srca. Pa onda po Šumaricama, a u ovodobnom ambijentu po uspjesima zemljaka mi i prijatelja, nogometnoga trenera, Feđe Dudića, što loptačka čudesa stvara na „Čika Dači“. Naravno, i po klasiku srpske proze Vidosavu Stevanoviću, pa i čuvenom negdanjem gradonačelniku, veličajnom Verku.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Ipak, najznačajnijom kragujevačkom uspomenom mi se ukazuje uspjeh predstave "Gospođica Julija", koju sam režirao na komornoj pozornici sarajevske Kuće na Obali, na festivalu u Srpskom knjaževskom teatru. Tada su mi ljubazni domaćini, kroz velikodušni gest, znanje i invenciju tamošnjeg scenografa, slikara i ljudine, Miše Štulovića, darivali kompletnu scenografiju za toga moga Strindberga.
Zlatoruk, Miša mi je Štulović izgradio za jedan jedini dan (!!!) scenografiju identičnu onoj koja je na graničnom prelazu iz razloga graničnih formalnosti ostala zarobljena. Predstava je tako spašena i izvedena u programu Joakim festa, a kreacija Medihe Musliović je, k tome, i nagrađena!
Nije se dobri i plemeniti Miša Štulović "zaustavio" na tome daru. Išao je, ne korak, nego dva koraka dalje. Poklonio mi je iznimno intrigantnu likovnu kompoziciju, sastavljenu od njegove slikarske magije, ali i dijelova "izvađenih" iz pojedinih fasada.
Draga uspomena iz Kragujevca. Nezaboravna.
