Prošle su godine od obnove Starog mosta u Mostaru. Genijalnost ljudskoga uma zasjenila je neviđen barbarizam u trenutku pomračenja svijesti bez i trunke savjesti. Zločinom urbicida pokušali su fašisti istrgnuti dušu Mostaru. Ali oni koji baštine civilizacijske tečevine, koji vole Mostar, koji vole Stari most i dive mu se, nadjačali su sile zla i destrukcije...

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Sjećajući se danas prvih reakcija na rušenje Starog mosta poglavito se sjećam stručne, ali i duboko ljudske reakcije uglednog hrvatskoga povijesničara umjetnosti Radovana Ivančevića koji je, racionalizirajući akt zla i destrukcije poslao jednu od prvih poruka nade, koji je na destrukciju i bezumlje odgovorio veličanjem umjetnosti sušte, što zapravo i jeste čudesni mostarski most!

Velika potpora temeljnoj ideji gradonačelnika Safeta Oručevića da se Stari obnovi došla je od tadašnjeg predsjednika Turske, Sulejmana Demirela. I ne samo verbalna potpora nego i ozbiljna inicijalna donacija...

Ponosan što sam u tim sudbonosnim trenucima ne samo za Stari most i Mostar bio članom Odbora za obnovu Starog mosta osjećam da obnovljeni most mora donijeti nove vrijednosti u živote Mostarki i Mostaraca. Da Stari most mora nanovo, u svima nama razgorjevati ognjice zajedničkog življenja na obalama Neretve, a ne življenja jednih pored drugih!!!

Jer most je građen da spaja, a ne da razdvaja!
U duboko podijeljenom Mostaru, u državi Bosni i Hercegovini, koja se u svim svojim segmentima "održava na aparatima", trebao bi konačno razum prevladati. Upravo u obljetničkom ljetu obnove Starog na najmlađoj generaciji Mostarki i Mostaraca sveta je obaveza i dužnost šireći mir i dobro širiti prostore humanosti i plemenite konstrukcije.
A protiv barbarizma i svakog oblika destrukcije!