Često ovih dana ponavljam besmislicu notornog nečitača: „kad bih volio da čitam čitao bih po cijeli dan“!

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Taj slogan armije nečitača u južnoslavenskim zemljama širi se brzinom svjetlosti "olakšavajući" život onima koji, ustvari, žive u mrakovima vlastitog neznanja i "gajene" neukosti. Taj i takav rezon, tragično rađa sve one "izme" koji opterećuju našu prošlost, a ne manje i sadašnjost: primitivizam, nacionalizam i, naravno, fašizam kao krunu destrukcije.

Izgleda da su svi napori, ako ih uopće ima (?!) izdavača, knjižara, propagatora i popularizatora knjige zapravo ništa drugo nego "puhanje u vjetar". Kult nečitanja i prezira prema knjizi, zabrinjavajuće obuzima najmlađu populaciju koja nije uspjela ni osjetiti čaroliju literature, a o njenim visovima da i ne govorim.

Ovdje se ne radi samo o kroničnoj boljci prezira knjige i čitateljstva. Ovdje su u pitanju mnogo malignije bolesti, jer nečitanje i neosvještenost idealan su humus za primitivizam, nacionalizam i sve oblike ksenofobije, što sve tragično završava u fašizmu.

Taj je fašizam već uveliko prisutan oko nas i u samim našim životima!
Pa, poglavito mladi, a bogme i stariji samo vi buljite u ekrane mobilnih telefona!
Do prvoga fašiste koji će zakucati na vaša vrata!