Posljednja predstava koju sam režirao prema tekstu Luke Paljetka bila je njegova drama „Posljednji ljetni cvijet“. Poetska po stilu i formatu svome!
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Kao da je proviđenje bilo nad mojim mislima kad sam se odlučio režirati ovaj Paljetkov tekst!
Bila je jesen, zenička jesen. Odabrao sam zeničko Bosansko narodno pozorište za ovu postavku zbog prostornih mogućnosti. Mizanscenski sam razudio Paljetkova prozna i poetska čudestva svim (bukvalno svim!!!) prostorima zeničke Thalie.
Radili smo pregnantno, iznimno naporno, tražeći adekvatna prostorna rješenja za Paljetkova bravurozna, majstorska poigravanja versima i prozom. Neobična me strast nosila dok sam iznalazio redateljska rješenja i adekvatni glumački izraz za ovu poetski dimenzioniranu dramatiku. Kao da mi je neko unutarnje "ja" šaptalo da je to moje posljednje druženje sa prvoklasnom Paljetkovom literaturom.
Nedavno stiže tužna poruka da najvećeg suvremenog pjesnika Dubrovnika više nema među živima. Valjda je tako moralo biti: sa Lukom se više nisam vidio poslije zeničke premijere.
Adio Luko i mirno spavaj na grobištu Dubrovnika, tvoga sna i jave, tvojega jedinoga Makonda.
Poslije najvećeg dubrovačkog skladatelja ode i najveći ovodobni pjesnik, dubrovački...
Adio van Gospari...
I slugavan se...
