Sa radošću se sjećam doba kada je u jugoslavenskim razmjerama nakladnički gigant "Svjetlost" unutar svoje velebne zgrade imala klupski prostor, u kojem se okupljao spisateljski svijet, koji je uz kavu i piće,t e zamamnu restoransku ponudu, raspravljao o književnim kretanjima o suvremenoj književnosti, ali i valorizacijama književne baštine. U tom klubu „Svjetlosti“ dogovarani su novi nakladnički projekti.

Piše: Akademik Gradimir Gojer

Jedno vrijeme takođe propulzivan prostor bio je Dom pisaca u Kranjčevićevoj ulici.

Šta je od svega toga ostalo?

Ništa!!! Kada hoću popričati sa nekim od sarajevskih pisaca moram se zaputiti u tamošnje bircuze...

Jer,kao u drami Antuna Gustava Matoša "Malo pa ništa" upravo tako se da čitati situacija sa prostorima u kojima bi se moglo raspravljati o literarnim temama.  

Piscima nije ostalo ništa... Oteli su im sve, jer inače bh vlasti o piscima i drugim umjetnicima ne brinu niti na kakav način. Dapače, više Federalno ministarstvo kulture misli i adekvatno alimentira Dane kosidbe na Kupresu nego o cijeloj kulturi bh prestolnice.

A nije tako nekada bilo.

Nekad bilo sad se pominje...

Narod pravilno rezonira: "Bože obrani i sačuvaj..."