Večeras to zadovoljstvo u emisiji 'Stil života u islamu' dijelimo s hafizom doc. dr. Abdul-Azizom Drkićem kako bismo detaljnije razgovarali o ahlaku.
Naravno, naša je obaveza da pratimo putokaze koji su nam dati u časnoj knjizi Kur'an, uvijek, ali u posebnom mjesecu ramazanu dodatno preispitujemo sve ono što radimo, posebno u odnosu na temeljne principe i pravila po kojima živimo:
Mjesec ramazan je jedna lijepa prilika da uradimo jedan refresh u svom životu, da se preispitamo, pogledamo u sebe i podvučemo liniju, pogledamo u svoja djela i svoja srca i posebno da pogledamo u naše međuljudske odnose. Ramazan je zapravo sjajna prilika da se čovjek očisti, rastereti i oslobodi svega što ga opterećuje, da se riješimo viška u našem životu – i viška hrane i viška pića i viška želja, pa i svega onoga što je viška u našoj međusobnoj komunikaciji“, ističe hafiz Drkić govoreći o ključnim vrijednostima odabranog mjeseca ramazana, dodajući da nas upravo taj „višak“ drži dolje i sprečava nas da se približimo Allahu uzvišenom, te da tokom ramazana, zbog oslobađanja od tog viška, uvijek osjetimo kako se uzdižemo i kako nam je duša bliže Allahu, dž. š.
„Nesumnjivo je, i ja to često kažem, da je Kur'an najveći dar koji je čovjek primio od Boga. Kao naš Stvoritelj, On najbolje zna šta je najbolje za nas i On nam daje najbolji recept i uputstvo kako da živimo naš život kroz Kur'an časni. Zbog toga je izuzetno važno da se stalno družimo s Allahovom časnom Knjigom, a u mjesecu ramazanu se učimo i koliko je to još dodatno važno. Pri tome, koliko god se uzdržavamo od hrane i piće, dakle, postimo našim tijelom, toliko treba da se uzdržavamo i od loših misli, djela i postupaka kako bismo postili cijelim svojim bićem“, potencira važnost ukupnosti posta tokom odabranog mjeseca ramazana hafiz Drkić i dodatno potcrtava posebnost činjenice da je čovjek društveno biće i da su stoga međusobni odnosi vrlo važni.
„Čovjek je društveno biće i islam podstiče čovjeka da živi u džematu, da živi u zajednici. Uzvišeni Allah podstiče čovjeka da živi kvalitetno i s ljudima koji su njegove vjere, njegove nacije, njegove kulture, ali islam kao religija mira poučava i kako živjeti u miru sa svim ljudima. Jedna od glavnih poruka sure al-Hudžurat o kojoj ćemo malo detaljnije razgovarati večeras jeste da je Allah stvorio ljude od jednog čovjeka i jedne žene i da ih je podijelio na narode i plemena s jednim ciljem – da bi se međusobno upoznali i na taj način jedni druge oplemenili. Na taj način Allah uzvišeni posebno potcrtava da nema razlike među ljudima i da se vrijednost ljudi ne mjeri po tome jesmo li Bošnjak, Srbin, Hrvat, Pakistanac, Amerikanac ili bilo ko drugi, bez obzira na to iz kojeg roda, mahale, rase dolazimo. Allah uzvišeni također potcrtava da su najugledniji kod Njega oni koji su Njega najsvjesniji. To je, dakle, cilj kojem mi, vjernici, stremimo i on se postiže kroz sve lijepe ramazanske ibadete, pa je time ramazan još značajniji“, naglašava direktnu važnost naše komunikacije s našim Stvoriteljem tokom odabranog mjeseca hafiz Drkić i posebno akcentira sljedeće poruke sure al-Hudžurat.
„Kompletna ova sura uči nas ahlaku u našim međusobnim odnosima, možemo je čak nazvati i nekom vrstom socijalne etike islama, tj. uči nas kako komunicirati. Cijela sura, vrlo interesantno, počinje s nekoliko ajeta u kojima Allah, dž. š., uči muslimane kako da se ponašaju prema Poslaniku, s. a. v. s., i kaže: 'O, vjernici, nikada sebe ili bilo šta drugo ne stavljajte ispred Allaha i Njegovog Poslanika.' Drugo značenje bi moglo i biti: O, vjernici, nikad ne uradite ništa prije nego 'konsultujete' Allaha ili Poslanika, odnosno Kur'an časni i hadise Poslanika. Dakle, važno je graditi taj poseban odnos s Poslanikom koji je za nas poseban uzor poput dijela Objave u kojoj Allah, dž. š., kaže: 'Ne podižite svoj glas iznad Poslanikovog glasa.' Dakle, u širem značenju ovo je i opomena prema tome kakav odnos gradimo prema Poslaniku, s. a. v. s., ali i njegovom naslijeđu tj. hadisima. To je važno i kao temelj svih drugih međusobnih odnosa među nama ljudima. Ne smijemo zaboraviti da Poslanik, s. a. v. s., svoju misiju definiše riječima: 'Poslan sam da usavršim i upotpunim moral'“, naglašava važnost etičkog odnosa među ljudima i unutar našeg vlastitog ponašanja hafiz Drkić i potom dodaje sljedeće.
„Mi možemo reći da je to i misija islama, također. Edeb ili ahlak je zato upravo toliko važan jer ahlak predstavlja plodove naše vjere. Dakle, ukoliko su naši korijeni zdravi, ukoliko je naše stablo zdravo, onda će i naši plodovi biti zdravi i lijepi. Zato učenjaci često kažu da je sva vjera u ahlaku – ko te nadmaši u ahlaku nadmašio te je u vjeri. Jer ako nema ahlaka kao ploda, onda to znači ili da je korijen bolestan ili da je stablo napadnuto, i to onda treba zaliječiti. Zato se ahlak ili lijepo ponašanje s takvom pažnjom gleda u islamu i posebno se cijeni. Poslanik Muhammed, s. a. v. s., na jednom mjestu kaže da će najbliži njemu na Sudnjem danu biti oni koji su imali lijepo ponašanje. U jednom od ajeta u ovoj suri Allah uzvišeni upozorava riječima: 'O, vjernici, kada vam neki grešan čovjek donese informaciju, dobro je provjerite kako ne biste na osnovu te informacije formirali stav ili mišljenje ili kako ne biste na osnovu te informacije djelovali pa proizveli neku štetu i da se onda zbog toga kajete.' Dakle, Uzvišeni nas upozorava koliko je opasno povoditi se za neprovjerenim informacijama i donositi sudove i zaključke prije svega o ljudima. Danas je mnogo takvih prilika da čovjek primi neprovjerene informacije i da na osnovu njih djeluje. Zato je uvijek vrlo važno da imamo jednu distancu prema svim informacijama. Ovdje je i posebno interesantna formulacija grešan čovjek, dakle, ne zao ili licemjer ili munafik, nego grešan. A svi smo mi grešni i zato uvijek treba razmišljati šta prenošenje određene informacije može učiniti nekoj osobi. Nakon tog ajeta slijedi jedan vrlo važan: 'A znajte da je među vama Allahov Poslanik', što znači da mi nosimo vrijednosti sunneta i da je među nama ali i u nama Allahov Poslanik, s. a. v. s.“, pojašnjava hafiz Drkić napominjući da su neke od naših tradicija poput pranja ruku, nazivanja selama, upućivanje osmijeha, već generacijski dokazi tog ahlaka i morala islama kako nam ga je ostavio Poslanik, s. a. v. s.
„Dakle, ako je Poslanik, s. a. v. s., dio našeg identiteta, dio našeg bića, dio naše tradicije, dio našeg naslijeđa, možemo li zamisliti kako bi se ponašali da ga fizički vidimo i kako bi to djelovalo na nas? Mislim i da je to ključna poruka ovog kur'anskog ajeta, ali i praktičnog ajeta uzvišenog Allaha kada je riječ o preuzimanju informacija kojima formiramo stavove i mišljenja“, kaže hafiz Drkić i posebno akcentira sljedeće.
„Vrlo je važno da budemo svjesni da su Kur'an i sunnet dvije dimenzije Božije poruke. Kur'an časni je Božija objava i Božija riječ, Božija knjiga koja je upućena ljudima, a poslanik Muhammed, s. a. v. s., i njegov život samo su realizacije te Objave. Dakle, u Kur'anu časnom pronalazimo više te teorijske naputke, a onda kroz sunnet Poslanika, s. a. v. s., vidimo kako je to Poslanik, s. a. v. s., pretočio u život pa su ga ashabi često zvali Kur'an koji hoda. Ideal ahlaka, tog dobrog ponašanja, tog morala je Kur'an časni.“
Ne propustite pogledati cijeli razgovor i saznati i druge vrlo edukativne i korisne detalje o suri al-Hudžurat (sobe)
