Bh. glumac Emir Hadžihafizbegović se oprostio od svog kolege Harisa Burine koji je preminuo u 61. godini.

Hadžihafizbegović je, objavivši fotografiju iz vremena kada su išli na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu napisao i emotivnu poruku o svom kolegi.

- Drugi u donjem redu s lijeve strane na ovoj slici, između profesora Mladena Materica i Željka Ninčića, je Haris Burina, do Ninčića je Emir Kusturica, do nesrećnika sa ‘Mokre Gore’ je potpisnik ovog posta, gore s lijeva na desno, Amina Gutić – Begović, Deana Divljan, Ajna Pecenko, Milijana Žirojević i Nebojša Šurlan ovo je moja klasa, klasa Emira Kusturice, na akademiji scenskih umjetnosti. Slika je nastala nakon naše diplomske predstave ‘Buba u uhu” Zorza Fejdoa negdje, trebalo bi biti u decembru 1986 – te godine - započeo je Hadžihafizbegović.

Zatim se prisjetio i trenutka kada je saznao za smrt Harisa Burine.

- Vraćam se na Harisa Burinu. Jutros nas je zatekla vijest, da je Haris Burina napustio ovaj svijet. Zovem Batu i Nebojšu u Beograd, Deanu u Pariz, Aminu u Sarajevu, Ajna je u Kanadi, Milijana u Australiji. I s njima ću se danas čuti. Na telefonima smo, ali šutimo i plačemo. Nema više ‘stoleta apas’ iz moje prve scenske duo vježbe u kojoj sam sa Harisom igrao ‘Ljubu vrapceta’, a sve po romanu ‘Kad su cvetale tikve’ Dragoslava Mihajlovića. Ostavio nas je naš sjajni Haris. Čovjek i glumac. Ne znam da li sam se i sa kim više u životu svađao i mirio ko s ‘džigijem’ (Harisov nadimak sa Akademije). Posvađa nas strast, pomiri nas ljubav - istakao je.

Opisao je i karakter svog kolege te na koji način je živio.

- Živio je 200 na sat. Hiperaktivan, na sceni, pred kamerom, u životu. Haris Burina je, čini mi se i u snu izgovarao pozorišne i filmske replike i presvlačio se iz pidžame u odjelo i obratno. Tekst bi bio mnogo duži, kad bi krenuo sa uspomenama, putovanjima, zaj……..a i svemu sto smo prošli moj Harise. Žalit će mnogi i sjećati se dragog Harisa Burine, ali niko i nikad neće, ko ovih sedmero tvojih braće i sestara sa ove slike i sa naše klase. Tvoji Deana, Milijana, Ajna, Amina, Željko, Nebojša i Emir. Volimo te neizmjerno. Falit ćes nam, kao čovjek i kao vrhunski umjetnik. Neka ti dragi Bog podari smiraj i mjesto gdje ćes se odmoriti i voziti na konjiću s ringišpila, a ringišpil, konjić i sakriveni pogledi dva brata, nek’ ostane naša priča. Drugi ne bi razumjeli. Adio kumpanjo - zaključio je, između ostalog, Hadžihafizbegović.