Iran Irancima

Redefinirani ugovor sa Velikom Britanijom potpisan za vrijeme vladavine Reze šaha produžen je, a koncesija je trebala trajati do 1961. godine. Britanci su pristali da povećaju plaćanje 975.000 funti godišnje, kao i da promijene ime u Anglo-iranska naftna kompanija.

Kada je svrgnut Reza šah 1941. godine, nezadovoljstvo naroda zbog privilegiranog položaja Britanaca je poraslo. Količina eksploatirane nafte je skočila sa 6,5 miliona tona u 1941. na 16,5 miliona tona.

U Abadanu, glavnom središtu naftne industrije, radnici su se pobunili i tražili bolje radne uslove i zdravstveni sistem, kao i obećanje da će se primjenjivati iranski zakoni koji se tiču zapošljavanja. Britanci za ovo nisu htjeli ni čuti, pa su odbili pregovore. Tek što su se nemiri malo smirili, Britanci su počeli patrolirati sa dva ratna broda u blizini obala Abadana demonstrirajući tako svoju kolonijalnu moć. U Iranu je sve vrilo. Počeli su da rade i parlamentarci čije je djelovanje dotad sputavao Reza šah. Medžlis je bio u radnom kapacitetu.

Reza Pahlavi je zabranio davanje bilo kakvih koncesija strancima, a zatim je naredio vladi da nastavi pregovore sa Anglo-iranskom kompanijom. Ovo je bio znak naftnog buđenja u Iranu. Ime državnog poslanika koji je sročio ovako smjeli prijedlog zakona bilo je Mohammad Mosaddegh (Mohamed Mosadik), političar koji je u vrijeme Reze šaha (oca) morao napustiti aktivnu politiku i koji je 20 godina proveo izvan javnog života. Odlučio je da brani interese Irana. Mosaddegh je bio protivnik autokratije, a Iran je upravo bio primjer zemlje autokratije. Zalagao se za vladavinu prava. On je bio zagovornik politike da Iranci vladaju svojim bogatstvima, a nikako stranci, drugim riječima da vladaju svojom zemljom. Mosaddegha je to učinilo velikim i ogorčenim neprijateljem Anglo-iranske kompanije.

Ko je bio Mohammad Mosaddegh?

Rođen je 1882. godine. Majka mu je bila princeza iz protivničke dinastije Kajara (Kadžar). Udala se za ministra finansija u vladi Nasir al- Din Šaha. Postao je u ranoj mladosti, sa 16 godina, glavni poreski kontrolor u Horasanu. Ovdje se susreo sa korupcijom koja je bila rak-rana kadžarske vlasti. Za njega se pričalo da je posao obavljao pedantno i vanserijski. Inače, Mosaddegh je bio stari ustavni igrač. Izabran je u ime oblasti Isfahan u prvi Medžlis 1906. godine. Bio je ostrašćeni borac za ideju, ali kada bi vidio da ne ide, povlačio bi se, kao 1909. kada je Mohamed šah bombardirao Medžlis.

Napustio je Iran i odlazi u Pariz u kojem studira na Visokoj školi političkih nauka. Tada već primjećuje indicije čudne bolesti koja ga je pratila za sve vrijeme njegovog političkog rada. Njega je bio glas najteatralnijeg političara tog vremena. Poznata su njegova plakanja za vrijeme javnih nastupa. Nakon kratkog boravka u Iranu Mosaddegh se ponovo vratio u Evropu, u grad Neuchâtel, u kojem upisuje pravo i doktorira 1914. godine. Odbija poziv svog ujaka, premijera Abdol-Hosse-in Farman Farma, da preuzme položaj ministra finansija.

Nakon što njegov ujak siđe sa premijerske pozicije, dobija punudu za funkciju zamjenika ministra finansija i on je prihvata. Ali, kada otkrije razgranato jezgo korupcije, biva smijenjen. Seli ponovo u Švajcarsku, gdje saznaje za odredbe sramnog Anglo-persijskog ugovora koji je Iran doveo u status protektorata. Vraća se sljedeće godine u Iran, a novi iranski premijer Hassan Pirnia (Moshir-ed- Dowleh) poziva ga da postane njegov ministar pravde. Prolazeći kroz provinciju Fars, lokalni zvaničnici mu nude mjesto guvernera, a on odbija da prima platu.

Kasnije je imenovan za ministra finansija u vladi Ahmada Qavama (Qavam os-Saltaneh) 1921, a zatim za ministra vanjskih poslova u vladi Moshir-ed-Dowleha u junu 1923. godine. Potom je postao guverner provincije Azerbejdžan. Godine 1923. ponovo je izabran u Medžlis. Njegovo mišljenje je bilo da je parlament jedini govornik naroda bez obzira na njegovu izboru vjerodostojnost. Jedan njegov rođak za njega je napisao u svojim memoarima: "Otmjen, izrazito emotivan i svakim dijelom svog bića pravi aristokrata, bezrezervno je vjerovao u svoju domovinu, a njegove riječi dospijevale su do običnih ljudi i dirale ih. Mosaddegh je bio prvi pravi narodni vođa u Iranu, i on je to znao."

Glavni problem Irana se sastojao u njegovim odnosima sa Velikom Britanijom, odnosno Anglo-iranskom naftnom kompanijom, a njegova borba za povratak iranske nafte Iranu kojem i pripada bila je povod i uzrok njegovog uspona i pada.

Navršilo se više od 70 godina od svrgavanja premijera Mosadika i 45 ljeta od pobjede islamske revolucije u Iranu. Ova zemlja je u stalnim previranjima koja su na Zapadu tumačena kao prolazna erupcija usnulog vulkana. Od pada šaha Pahlavija i dolaska ajatolahá koje je predvodio Homeini stvari se nisu mijenjale onako kako je to priželjkivao Zapad. I ovdje je revolucija proždirala svoju djecu, ali vlast duhovnog staleža je ostajala nepromijenjena. Feljton prati zbivanja u Iranu od prapočetaka drevne Perzije, dokidanja dinastije Kadžara i uspostave vlasti porodice Pahlavi koja se čvrsto vezala za zapadne zemlje i za Izrael, kupujući njihovu naklonost i naoružanje za jeftino prodatu naftu.

U godinama agresije na BiH i nakon nje predsjednik Alija Izetbegović se susretao sa iranskom stranom, a autor ovog feljtona je bio sudionik važnih razgovora. Iran se uz znanje SAD-a solidarizirao sa napadnutom BiH. Naši odnosi sa Iranom ostali su tradicionalno dobri uz obnovu prijateljstva na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, kada je Iran glasao za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. U međuvremenu Iran je prerastao u regionalnu silu i pored unutrašnjih teškoća i brojnih prepreka koje je postavjao Zapad. Teheran danas podržava Palestince u njihovoj opravdanoj borbi za goli opstanak.