Samo neko čudo spasilo je novogiranskog vladara Mohammada Rezu Pahlavija kada je upucan u atentatu po četkom februara 1949. godine. Iranski suveren je ranjen u obraz, a kada je atentator namjeravao da dokrajči Pahlavija, metak u pištolju se zaglavio. Šah je objavio da je milošću Boga spašen od sigurne smrti. U to vrijeme raste broj opozicionih političkih grupa protiv režima šaha Muhammada Reze Pahlavija, a jedna je posebno dobro organizirana.
Akademik dr. Adamir Jerković / Oslobođenje, feljton: "Iran od Mosadika do svijeta mula" nastavak br. 10
Prikrivena diktatura
Riječ je o Komunističkoj partiji Irana, poznatijoj kao Di Tudeh. Otac Muhammada Reze šah Pahlavija uhapsio je tridesetih godina značajan broj lijevo orijentiranih političkih aktivista, koje su podržavale sovjetske vlasti u 1940- im godinama prošlog vijeka. Tada je Iran bio podijeljen između SSSR-a i Velike Britanije uz zadržavanje jednog uskog teritorija oko Teherana za domaću iransku vlast. Poslije mnogo natezanja sovjetske trupe su se povukle sa sjevera u maju 1946, godine, a šah Mohammad Reza Pahlavi bio je bio odlučan da se obračuna sa Tudehom kojeg se jako plašio nakon neuspjelog aten- tata. Zabranjuje djelovanje ove komunističke organizacije i hapsi nje ne aktiviste.
Šah zatim preduzima korake u "reformi" parlamenta, uvodi Senaturealni život iako je on postojao prema Ustavu iz 1906. godine. Podređuje ga sebi, jer polovinu on sam postavlja, Medžlis mu daje ovlašćenje da može raspustiti oba doma kada procijeni da treba. Kod izbora premijera mijenja dotadašnje pravilo da prvog ministra bira Parlament, a da on daje verifikaciju, odnosno svoj pristanak. Na taj način šah je uveo prikrivenu diktaturu. Vlada čeličnom pesnicom, ali uz britansku pomoć. On je duboko svjestan da Velikoj Britaniji ima zahvali ti što se nalazi na Paunovom tronu. Ovo je pamtila i britanska vlast koja je tražila naplatu dugova od šahovog režima. Reza Pahlavi mora zaklopiti oči da ne vidi da Britanci nisu ispunili nijedan uslov iz ugovora koji je postignut desetak godina ranije. Domaći radnici nisu mogli da napreduju, bolje plate su ostale samo misaona ime nica, nisu izgrađene škole ni bolnice ni bolji putevi... ništa baš, Korist koju je ostvarivala Anglo-iranska naftna kompanije iako su to tražili. Britanci nisu dozvolili također da domaći ni pregledaju njihove knjige. Propao je pokušaj kompromisa. Sah je naredio iranskoj vladi da napravi Dodatni ugovor, što kabinet i čini polovinom jula 1949. godine. Ovaj ugovor, međutim, morao je biti odobren na sjed-nici Medžlisa, koji je bio podijeljen.
Ministar finansija je bio protiv ovog krajnje neprihvatljivog ugovora, dok su neki poslanici zahtijevali da se finansijska dobit dijeli pola-pola, kakva je praksa bila u arapskom svijetu koji je poslovao sa Amerikancima. Kako je mandat Medžlisa bio pri kraju, ovaj zadatak je ostavljen za naredni saziv. Sah se svojski trudio da novi saziv Medžlisa bude sastavljen od poslanika podložnih kruni. Ali, narod je prepoznao namjere svog monarha pa je došlo do protesta u Teheranu i drugim važnijim gradovima.
Popravljanje imidža
Najstrastveniji protivnik ove nacionalne blamaže bio je Mohammad Mosaddegh, koji je pozvao narod da krene ka rezidenciji šaha i da traži nove izbore. Suočen sa snažnim otporom u zemlji šah Reza Pahlavi je na kraju prihvatio zahtjeve demonstranata. Otputovao je zatim u SAD, gdje ga je predsjednik Harry Truman posavjetovao da radi na popravljanju imidža zemlje kroz društvene refor me. Ali šah Reza Pahlavi je imao druge namjere. Htio je da ojača vojsku, tražio je naoružanje, tenkove, kamione i velike zalihe municije, jer je znao da jaka vojska kojom je on komandovao obezbjeđuje njegovu autoritamu vlast. Sah Mohammad Reza Pahlavise vratio u Iran neobavljena posla. Krunskog vladara je očekivao mnogo teži zadatak konsolidiranja vlasti nakon što je pobijedila opozicija. Ona nije željela pristati na ponižavajući Dodatni ugovor za koji se zalagao šah, jer je to bilo protivno nacionalnim interesima. Korist od tog novog aranžmana imala je samo Velika Britanija.
Navršilo se više od 70 godina od svrgavanja premijera Mosadika i 45 ljeta od pobjede islamske revolucije u Iranu. Ova zemlja je u stalnim previranjima koja su na Zapadu tumačena kao prolazna erupcija usnulog vulkana. Od pada šaha Pahlavija i dolaska ajatolahá koje je predvodio Homeini stvari se nisu mijenjale onako kako je to priželjkivao Zapad. I ovdje je revolucija proždirala svoju djecu, ali vlast duhovnog staleža je ostajala nepromijenjena. Feljton prati zbivanja u Iranu od prapočetaka drevne Perzije, dokidanja dinastije Kadžara i uspostave vlasti porodice Pahlavi koja se čvrsto vezala za zapadne zemlje i za Izrael, kupujući njihovu naklonost i naoružanje za jeftino prodatu naftu. U godinama agresije na BiH i nakon nje predsjednik Alija Izetbegović se susretao sa iranskom stranom, a autor ovog feljtona je bio sudionik važnih razgovora. Iran se uz znanje SAD-a solidarizirao sa napadnutom BiH. Naši odnosi sa Iranom ostali su tradicionalno dobri uz obnovu prijateljstva na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, kada je Iran glasao za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. U međuvremenu Iran je prerastao u regionalnu silu i pored unutrašnjih teškoća i brojnih prepreka koje je postavljao Zapad. Teheran danas podržava Palestince u njihovoj opravdanoj borbi za goli opstanak.
