Dana 20. juna 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije izvršen je atentat na zastupnike HSS-a Stjepana Radića, Pavla Radića, Đuru Basaričeka, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Atentat je izvršio zastupnik Narodne radikalne stranke Puniša Račić.

Račić je bio poznat kao temperamentan čovjek i govornik, a njegovo izlaganje za govornicom toga dana izazvalo je negodovanje zastupnika iz drugih stranaka. Posebno žestoku reakciju izazvala je njegova tvrdnja da je za Kraljevinu Jugoslaviju prolio i svoju krv, što su drugi s negodovanjem dočekali.

Račić je prijetio zastupnicima, a tadašnji je predsjednik skupštine upozoravao da će prekinuti sjednicu.

Sve je kulminiralo nakon što je dr. Ivan Pernar, zastupnik HSS-a uzviknuo: „Opljačkali ste begove!“. Tada je Račić izašao iz svoje klupe, a onda iz džepa izvadio revolver. Dvojica tadašnjih ministara pokušala su ga zaustaviti, ali bezuspješno, piše Stav.

Puniša Račić prvo je ustrijelio Pernara, a nakon toga i Stjepana Radića, koji je sjedio u prvom redu. Pogodio je i Đuru Basaričeka, a nakon njega Ivana Granđu i Pavla Radića.

Cijeli taj skupštinski masakr desio za manje od minute, nakon čega je Račić sabrano i mirno napustio skupštinsku salu.

Od posljedica atentata Stjepan Radić je preminuo 8. augusta iste godine.

Nakon atentata u Zagrebu su održane masovne demonstracije. Kralj Aleksandar I Karađorđević je nakon atentata raspustio Narodnu skupštinu, ukinuo Vidovdanski ustav, zabranio djelovanje svih političkih stranaka i zaveo Šestojanuarsku diktaturu. A to je značilo da je od tada sva stvarna politička moć bila skoncentrirana u kraljevim rukama.