Mjesecima nakon što je CIA 2018. godine potvrdila da je ubistvo saudijskog novinara Jamala Kashoggija - disidenta i saradnika The Washington Posta - naručio "jaki čovjek" iz Rijada, prijestolonasljednik Mohamed bin Salman, tama se nadvila nad Saudijsku Arabiju. Joe Biden je prije dolaska u Bijelu kuću obećao da će režim u Rijadu platiti cijenu zločina i zapravo postati "ono što već jest, država parija".
Pet godina kasnije, i bez potrebe za gestama pokajanja od strane Bin Salmana, ili značajnim napretkom u ljudskim pravima, Saudijska Arabija se danas predstavlja kao ključna zemlja za mirovni proces na Bliskom istoku i u Evropi. Washington i Moskva odabrali su Rijad kao bazu za svoje mirovne pregovore o Ukrajini, uz saudijsku diplomatiju kao posrednika. Takođe su joj povjereni neki zadaci u razmjeni zarobljenika.
S druge strane, nakon sporazuma o primirju u Gazi, i nakon što je obznanjen Trumpov iznenađujući plan o preseljenju cjelokupnog palestinskog stanovništva, arapski svijet također je tražio od Rijada da predvodi neku vrstu alternative. Ovaj plan bi značajno korigovao projekat američkog predsjednika, kako bi se osiguralo da palestinsko stanovništvo nastavi živjeti u Pojasu Gaze pod vladom bez prisutnosti Hamasa.
Kako se dogodio taj obrat u odnosu prema Saudijskoj Arabiji?
Strpljenje, pragmatizam i lukavost bili su ključni u tom oporavku. Iza zatvorenih vrata, Bin Salman je uspio dati neke ustupke, posebno u pogledu statusa žena: one sada mogu voziti, posjećivati fudbalske stadione i glasati na lokalnim izborima. U inozemstvu je propagandna politika vrlo učinkovita, uz višemilionska saudijska ulaganja u svijet zabave i otvaranje prema turizmu.
U stvari, ništa se nije promijenilo u kraljevstvu. Krunski savez sa sektom selefija, jednom od najradikalnijih u islamu, ostaje čvrst. Što se tiče vjerskih sloboda, Saudijska Arabija je netolerantnija čak i od Afganistana ili Irana, unatoč činjenici da milion i po katolika radi i živi u naftnom kraljevstvu. Nema političkog neslaganja, a vjerska policija ljubomorno brine o poštivanju šerijata u svakodnevnom životu.
Ovi argumenti ne zabrinjavaju Putina ili Donalda Trumpa, koji umjesto toga važu prednosti pregovaranja svojih interesa daleko od Evrope. Podsjeća se da je Trump u svom prvom mandatu u Bijeloj kući za svoje prvo putovanje u inozemstvo odabrao Saudijsku Arabiju. Sadašnji je predsjednik bio taj koji je promovirao takozvani Abrahamov sporazum, usmjeren na pomirenje arapskog svijeta s Izraelom; ako nije postigao svoj konačni cilj - priznanje jevrejske države od Rijada - bilo je to zato što je rat u Gazi stao na put tome.
Čak se ni Biden nije suzdržao staviti interese ispred svoje savjesti. Godine 2022. bivši predsjednik otputovao je u Rijad kako bi se sastao s "snažnim čovjekom" saudijske zemlje i obnovio "tradicionalno savezništvo".
Nove okolnosti se, dakle, smiješe Mohamedu bin Salmanu, a ništa ne daje naslutiti da će Trump i Putin u zamjenu za svoju zvijezdu na diplomatskom planu tražiti reforme apsolutne monarhije na društvenom ili političkom planu.
