Decenijama su mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine išli van svoje države kako bi našli „svoje mjesto pod suncem“, zaposlili se, zasnovali porodicu i osigurali joj bolje sutra. Hiljade i hiljade njih to su pronašli u Austriji.
Kako bi sačuvali svoja etnička, kulturna i druga obilježja, državljani Austrije porijeklom iz BiH, poštujući tamošnje zakone, ojačali su svoj identitet kroz različite institucije.
Danas su mnogi od njih itekako priznati u austrijskom društvu kao dobri ljekari, inžinjeri, političari... Sve ih više tamo pokreće biznis i čine sve da više pomognu matičnoj državi.
Rijad Fišić rođen je u Konjicu, a sa suprugom se doselio u Salzburg. Ona je odmah dobila posao u tamošnjoj bolnici, a on odlučan da pokrene vlastiti biznis, mijenjao je djelatnosti.
Danas je vlasnik pizzerije "Rio" u starom dijelu Salzburga. Iako se, priznaje, teško odvojio od rodnog kraja, uradio je to iz samo jednog razloga, da bi osigurao bolje sutra, sigurniju budućnost.
Zadovoljan je poslom, posebno sretan što su kvalitet njegove kuhinje prepoznali i Austrijanci. Ne dolaze samo Bosanci u njegog objekat dobre hrane.
U knjigu itekako uspješnih koji vuku korijene iz Bosne i Hercegovine upisao se i Adel Jašarević. U naručju roditelja sa 17 mjeseci počeo je njegov život u Austriji. Ponosan je kako su se svi njegovi odlično integrirali u austrijsko društvo, a posebno što je danas sve više Bosanaca i Hercegovaca na uglednim pozicijama.
Njegovog mišljenja je Ramo Kešmetović. Ovaj 65-godišnjak sretan je što su generacijama kojima pripadaju i Jašarević, i Fišić i mnogi drugi, osigurali da danas te mlade generacije lakše ostvaruju svoja prava. Sa svojih 35 godina doselio se u Austriju. Sada je posebno sretan činjenice da Austrijanci o Bosancima i Hercegovcima nemaju mišljenje kao nekada.
Posena je priča hadžije Nijaza Bašića. Rođen je u Teočaku, živio u Bijeljini i početkom agresije se doseljava u Austriju. Nije baš bilo lako, kako mnogi smatraju, tamo zaraditi penziju.
Bez obzira na sve što je stekao u Austriji, toliko ga vuče rodna gruda da je u svojoj Bosni kad god mu se ukaže prilika da putuje.
Već 32 godine je sa porodicom u Austriji. Mensura je bila primorana napustiti Zvornik, ali i pored svih nedaća zahvalna je svemu što im je pružilo novo društvo.
Bošnjaci u Austriji povezani su ponajviše uz džemate, ali i brojna udruženja. Jedno od njih je i 'Kontakt' iz Salzburga koje je osim planinarenja, gdje na svjetskom nivou bilježe jako dobre rezultate, poznato i po humanitarnom radu pomažući unesrećenima u Bosni i Hercegovini. Ponajviše pomažu udruženju "Duga".
Kao žena koja već 36 godina živi izvan granica matične države, kazat će da je jako zadovoljna integracijom naših ljudi posebno ako se uzme u obzir činjenica da je danas sve više Bosanaca i Hercegovaca koji su ugledni ljekari, profesori, političari...
Svi su složni u jednom a to je da, bez obzira gdje živjeli, svoj maternji-bosanski jezik nikada ne mogu zaboraviti. Tako se i u domu Đulesme Smajić, rodom iz Srebrenice, uvijek njeguju korijeni domovine iz koje dolaze.
Vratimo se na početak ove priče, na riječi mladog Rijada: "Lijepo je, ali sve vuče nazad." Te riječi nose težinu nostalgije, povratak u jednostavne trenutke koji su oblikovali našu dušu. Nijaz, nekadašnji hadžija, također planira svoj povratak. On dobro zna, iako u Austriji uživa u svim pogodnostima, da ljubav prema rodnom mjestu uvijek pobjeđuje. Svaka kuća, svaka staza u njegovom selu nosi priče, mirise i uspomene koje nijedna strana privilegija ne može zamijeniti.
