U posljednjoj operaciji na pojas Gaze, koja traje od 7. oktobra 2023. godine, Izrael je ubio više od 37.00 Palestinaca od čega je do 13. marta ove godine ubijeno više od 12.300 djece. Ove same brojke pokazuju razmjer zločina genocida a najodogovoriniji za to je sadašnji premijer Izraela Benjamin Netanyahu.
Da će pravno biti gonjen za zločine koje vojska Izraela, IDF, čini u Gazi je i zahtjev za hapšenje koje je izdao tužilac Međunarodnog krivičnog suda Karim Khan. Pored Netanyahua, Khan je naložio i hapšenje Yoava Gallanta, ministra odbrane koji se tereti za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Nije samo broj ubijenih Palstinaca, koji je ogroman, razlog za gonjennje pomenutog dvojca nego i način ratovanja protiv, kako čelnici izraela kažu, Hamasa. Izraelske metode se protive međunarodnim standardima čime se krši međunarodno pravo u koje se 'kunu' najjače države poput SAD, Velike Britanije, Francuske, Njemačke.
Izgladnjivanje, prekid sandbijevanja električne energije, nehuman tretman zarobljenika i civila posebno starijih i djece su samo neka zlodjela koja trenutno čini Izrael predvođen premijerom Netanyahuom.
Imao je od koga učiti ideološku osnovu
Benjamin Netanyahu je rođen godinu dana nakon uspostavljanja države Izrael, 1949. u Tel Avivu. U Izraelu se zadržao do svoje 14. godine kad sa porodicom seli u SAD jer mu je otac, Benzion Netanyahu, dobio akademsku ponudu.
S obzirom da mu je otac bio istaknuti cionista i historičar, odrastao je u tom okruženju koje ga je kasnije oblikovalo. Da je okruženje u kojem je rastao imalo uticaja na njega govori činjenica da se sa svojih 18 godina vraća u Izrael na služenje vojske.
Služeći u elitnoj jedinici Sajerat Matkal, učestvovao je u napadu na aerodrom u Bejrutu 1968. te u Jomkipurskom ratu 1973. Nakon pet godina služenja u vojsci ponovo se vraća u SAD kako bi završio školovanje.
Nakon što je završio Masačusetski tehnološki institut zapošljava se kao savjetnik u Boston Consultingu. Međutim, nedugo nakon toga, krajem sedamdesetih se ponovo vraća u Izrael kako bi osnovao insitut 'Jonathan Netanyahu'. Ovaj antiteroristički institut, kako ga je nazvao, osnovao je po sjećanju na svog brata koji je izgubio život u vojnoj operaciji oslobađanja talaca iz otetog aviona, poznatoj kao Entenbe, u Ugandi.
Iako njegovo primarno zanimanje nije ono čime se bavio, nastavio je u tom smjeru. Krajem 1982. postaje zamjenik šefa izraelske misije u Washingtonu pri UN. Tokom svog mandata u misiji Izraela pri UN, gdje je i dvije godine bio ambasador svoje države, radio je aktivno na otkrivanju dokumenata o nacističkim zločinima nad jevrejima.
Nakon svih ovih angažamana, uslijedilo je ono po čemu će se popularni Bibi zasigurno pamtiti.
Prvi premijer koji je rođen u Izraelu
Njegov porodični background je naslućivao da bi jednog dana mogao postati značajna politička figura u Izraelu. To se i u konačnici desilo 1996. kada je po prvi put postao premijer svoje države.
Međutim, njegov politički put nije krenuo te ’96. Prije nego je izabran za premijera Izraela, bio je član parlamenta, Knesset, 1988. a ujedno i zamjenik ministra vanjskih poslova. Pet godina kasnije preuzima desničarski Likud sa kojim biva izabran za premijera 1996.
Njegov trogodišnji mandat je obilježilo potpisivanje dva mirovna sporazuma pod nazivima Hebron i Wye. Ovim sporazumima predano je 80 posto teritorije Hebrona Palestinskoj samoupravi te se Izrael povukao dodatno sa Zapadne obale. Ovi sporazumi su izazvali oštre reakcije desnice što je vjerovatno kumovalo da izgubi naredne izbore 1999.
Nakon poraza na izborima, povlači se iz politike te se posvećuje biznisu. Njegov izostanka sa poilitičke scene nije dugo trajao jer se pobjedom Ariela Sharona, Netanyahuovog nasljednika na čelu Likuda, vratio u politiku 2001. U četverogodišnjem angažmanu u Vladi Izraela bio je ministar vanjskih poslova te ministar finansija.
Usljed neslaganja sa odlukom tadašnjeg premijera Sharona da se povuče iz Gaze, dao je ostavku na ministarsko mjesto. Nije dugo trebalo Bibiju da ponovo preuzme vodstvo Likuda s obzirom da je Sharon osnovao novu stranku.
Nakon četiri godine borbe u opoziciji, Netanyahu se vraća na čelo Vlade. U martu 2009. je preuzeo premijersku poziciju zamrzavajući izgradnju naselja na Zapadnoj obali. Iako se tada činilo da bi moglo doći do konačnog rješenja između Palestine i Izraela, to se nije desilo.
U narednih 12 godina koliko je bio premijer vojnici Izraela su vršili vojne operacije u Gazi čime je veliki broj palestinskih civila ubijen. Iako je cilj ovih operacija, kako je najvljivao Netanyahu, da se eliminiše Hamas kojeg Izrael smatra terorističkom organizacijom to se nije desilo. Hamas je nastavio sa djelovanjem bez obzira i na ubistva njihovih visokih zvaničnika.
Tokom ovih 12 godina optuživan je za korupciju i pogodovanje nekim medijima kako bi ga prikazali u pozitivnom svjetlu. Tako je suđenje protiv njega počelo 2020. godine nakon čega je uspio da 'preživi' 3 izborna ciklusa za manje od godinu dana.
Međutim, 2021. godine formira se nova Vlada bez njega na čelu. Ali samo godinu dana kasnije vraća se na mjesto premijera iako je suđenje protiv njega pred izraelskim sudom uveliko počelo. To ga nije omelo da sjedne po šesti put na mjesto premijera što će pokrenuti val demonstarcija u Tel Avivu i širom zemlje.
Nakon posljednjih operacija u Gazi, Međunarodni krivični sud izdao je nalog za njegovo hapšenje ali i za hapšenje ministar odbrane Yaova Gallanta. Još uvijek Netanyahu i Gallant nisu privedeni te ostaje pitanje da li će ikako doći do njegovog hapšenja.
Privatni život
Koliko je buran politički život Netanyahua, isto tako se može reći i za njegov privatni život. Iza sebe ima tri braka i dvije afere sa ženama sa kojima je blisko sarađivao.
Njegova prva žena je bila Mirijam Vajcman koju je upoznao dok je služio vojni rok u blizini njene kuće. Nakon vojnog roka zajedno odlaze u Ameriku gdje se i vjenčaju. Sa Marijam je dobio kćerku Nou.
U tom periodu je upoznao i britansku studentkinju Fler Kejt s kojom se i vjenčao 1981. Ona je zbog njega prešla na judaizam i preselila se s njim u Izrael. Međutim, ni ova bračna zajednica nije dugo trajala jer je Fler samo 7 godina nakon stupanja u brak sa Netanyahuom podnijela zahtjev za razvod.
Treća supruga Netanyahua je Sara Ben-Artzi koja je radila kao stjuardesa na letu New York – Tel Aviv kada su se njih dvoje upoznali. U bračnu zajednicu su stupili 1991. a Netanyahu nije prestao sa aferama. Iako je imao još dvije afere, s Rut Bar svojom savjetnicom za odnose s javnošću i italijansko-američkom dizajnerkom Ketrin Prajs-Modadori, njegov brak sa Sarom je opstao do dan-danas.
Od njegove troje djece, Noa, Yair I Yair, jedino posljednje nije politički aktivno. Netanyahuova kćerka Noa je i članica Likuda te je pomagala ocu u njegovim političkim kampanjama.
Za razliku od njegovog brata Avnera, Yair je politički aktivista koji se često oglašava na društvenim mrežama. Zbog svojih stavova izraženih na društvenim mrežama morao je da plaća kazne u stotinama hiljada šekela (izraelska valuta).
Međutim, ono po čemu je postao poznat našoj javnosti je izbjegavanje regrutacije za vrijeme posljednje vojne operacije. Uhvaćen je od strane medija kako uživa u luksuznom apartmanu na Floridi za kojeg izdvaja 5000 američkih dolara. Zbog toga je izazvao bijes javnosti u Izraelu koja nije štedjela ni njega ali ni njegovog oca koji šalje ostalu djecu u rat u Gazu.
U jeku ovih brutalnih napada na Gazu i genocida koji se sprovodi važno je znati o čovjeku koji stoji iza toga. Netanyahuova historija ali i privatni život pokazuje da ovo što se danas dešava uopšte ne iznenađuje te da će on nastaviti sve dok ne postigne svoj cilj. Njegovo hapšenje bi vjerovatno zaustavilo genocid koji se dešava u Gazi. Ali do toga ćemo još gledati ove strašne scene kojima svjedočimo svaki dan.
