Bosanskohercegovačka javnost sa strepnjom živi od avgusta 2023. godine kada je Nizama Hećimović zvjerski ubijena. Crni niz se nastavio, a čini se da smo se vratili na početak.
Emir Selimović ubio je suprugu Inelu i njihovog 13-godišnjeg sina. Rezultati obdukcije pokazali su da je smrt majke i sin nastala kao posljedica davljenja. Šok, nevjerica, krivica i milion pitanja...Koliko još 'nikad više' do konkretnih poteza?

Šta nakon nasilja?
Ovaj zločin otvorio je ponovo pitanja: zašto nasilje nije prijavljeno, imaju li žrtve povjerenje u institucije, kako se procjenjuje rizik i šta sistem radi da spriječi ovakve tragedije?
Jedan od razloga zbog kojeg se žene teško odvaže da prijave nasilje ogleda se u tome da mali broj prijavljenih slučajeva nasilja završi teškom kaznom za napadača. U većini slučajeva počinitelj se 'provuče' s uslovnom kaznom.
Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Međutim, povučene su izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije kojim bi se uvelo novo krivično djelo – femicid.
''To je prvi korak da se stvari pokrenu s mrtve tačke. Žrtve nasilja su u veoma teškom položaju i nisu jednako tretirane kada je riječ o kantonima. Kada se usvoji zakon u drugom domu imat ćemo alat za bolje rješavanje. Moramo imati ljude i timove koji će raditi isključivo na slučajevima nasilja. Data su veća ovlaštenja u policiji. Naša obaveza je da osnažimo subjekte zaštite i da napravimo sveobuhvatnu obuku, ne može svako raditi s traumatiziranim osobama, potreban je program zaštite žrtve. Sve se mora pripremiti da žrtva ne luta od vrata do vrata, kao u slučaju ubijene Nizame Hećimović. Jasno je da ima dosta propusta u sistemu. Zakon se mora provesti kako treba'', ističe Alma Kratina, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH i predsjednica Komisije za jednakopravnost spolova.

Riječ psihologa
Samo konkretnim potezima možemo i moramo prevenirati ovakve zločine. Strožije kazne utjecale bi na potencijalne nasilnike da odustanu od svojih namjera, mišljenja je psihologinja Alma Mahmutović-Katica.
''To bi bila poruka svima koji pokušaju bilo šta učiniti. Također, neophodno je uvesti redovni psihološki pregled. Čišćenje mentalnog zdravlja uspostavljamo pogled na svijet i upoznajemo sebe. Nasilnik ne razumije svoju prirodu, misli da je upravu i kao takav djeluje tako dok se ne osvijesti.Takve ljude moramo suočavati s njihovim istinama i na koncu bi došli i do izlječenja'', kaže za Hayat.ba.

Mahmutović-Katica navodi i kako je važno reagirati čak i u slučaju najmanjeg oblika nasilja, prepoznati ga i alarmirati službe.
''Zdrav partnerski odnos se mora graditi. Kada dođe do problema, oba partnera moraju učestvovati u regeneranciji. Toksično ponašanje možemo lahko primijetiti. Počevši od verbalnog nasilja i vrijeđanja, a onda počinju fizički obračuni i želja da se nanese bol partneru. Ukoliko ostajemo u takvoj zajednici, osoba koja čini nasilje misli da je to uredu. Svaka vrsta nasilja se mora prijaviti, morate otići iz te zajednice, ukoliko nemate gdje, tu su sigurne kuće. Moramo sistemski raditi'', ističe naša sagovornica.
Nasilje u BiH se može prijaviti na SOS brojeve gender centara i to 1265 za Federaciju BiH i 1264 za RS.